Prvog kolovoza 1991. snage JNA i lokalnih pobunjenih Srba krenule su u opći napad, zauzevši tijekom mjeseca istočni dio općine Osijek i većinu Baranje. Nakon tih vojnih uspjeha JNA je većinu svojih snaga usmjerila na Vukovar koji je, uz pomoć snaga pobunjenih Srba iz okolnih sela i jedinice iz vojarne u gradu, prvi put općim napadom napala 25. kolovoza 1991. godine.
Bio je to početak bitke za Vukovar, koja će potrajati 87 dana, a obrana Vukovara postala je hrvatski simbol otpora agresiji Srbije.
Nakon jednomjesečnih neuspješnih pokušaja njegova zauzimanja JNA je na prijelazu iz rujna u listopad pokrenula operaciju Vukovar, koja je imala za cilj potpuno odsijecanje grada od zaleđa i, što je bila temeljna zadaća, zauzimanje grada. Za zauzimanje Vukovara Komanda 1. vojne oblasti JNA ustrojila je dvije operativne grupe, koje su prema pravcima napada nazvane Sjever i Jug. Grupa Sjever imala je dvije bojne zadaće – zauzimanje Borova Naselja i obrana prema hrvatskim snagama iz pravca Osijeka, dok je zauzimanje Vukovara bila bojna zadaća OG Jug. U njihovu sastavu nalazile su se grupe lokalnih pobunjenih Srba, srbijanske paravojne skupine i jedinice Teritorijalne obrane iz Srbije i Vojvodine, koje su tijekom napada na grad bile podređene JNA.
Do kraja rujna 1991. obrana Vukovara, Borova Naselja i Bogdanovaca bila je organizirana po mjesnim zajednicama. Dana 25. rujna osnovana je 124. (204.) brigada HV-a, u koju su uključeni svi djelatni sastavi ZNG-a i HV-a u gradu, čijim je zapovjednikom imenovan Mile Dedaković Jastreb. Crta obrane koju su držali branitelji Vukovara, Borova Naselja i Bogdanovaca bila je duža od deset kilometara. Nije postojala klasična crta bojišnice, već je obrana bila organizirana po obrambenim punktovima – točkama.
Prema podatcima Branka Borkovića, krajem rujna u Vukovaru je pod oružjem bilo oko 1500 ljudi.
Nakon što je dan ranije zauzela selo Marince, te time odsjekla Vukovar i Bogdanovce od Vinkovaca, operacija JNA s ciljem zauzimanja Vukovara započela je 2. listopada 1991. Plan JNA bio je blokirati grad, a zatim energičnim dejstvima jurišnih odreda i grupa ovladati najznačajnijim delovima južno i severno od Vuke, posle čega pristupiti njegovom čišćenju i potpunom ovladavanju.
Žestoki napadi na grad nastavljeni su i tijekom studenog 1991. Zauzimanjem Lušca 2. studenoga spojile su se postrojbe grupa Sjever i Jug te su se snage JNA uklinile između Vukovara i Borova Naselja, da bi zauzimanjem Bogdanovaca 10./11. studenog neprijateljske snage pod svoju kontrolu stavile cjelokupno područje između Vukovara i Nuštra. Istodobno su polako počele zauzimati i dio po dio Vukovara.
Tijekom noći 18./19. studenoga 1991. prestao je organizirani otpor branitelja u Vukovaru, a sljedeći dan položili su oružje i branitelji Borova Naselja. Prije pada dio branitelja napustio je Vukovar i uspio se u manjim grupama probiti do Nuštra i Vinkovaca, a nakon zauzimanja grada započelo je mučenje i ubijanje branitelja i stanovnika Vukovara.
Zbog neočekivano jakog tromjesečnog otpora vukovarskih branitelja znatno nadmoćnijem napadaču i zbog velikih razaranja Vukovar je postao simbol hrvatskog otpora srpskoj agresiji u Domovinskom ratu, a njegovi stanovnici, posebice branitelji, primjer požrtvovnosti i hrabrosti. U vojnom smislu bitka za Vukovar i njegova dugotrajna obrana u okolnostima koje mu nisu davale mnogo izgleda mogu se smatrati fenomenom i u svjetskim razmjerima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
