Ono što hrvatska politika nije nikada (namjerno) odradila, Njemačka je vrlo pažljivo učinila nakon ujedinjenja demokratskog i slobodnog dijela Zapadne Njemačke sa totalitarističkom Istočnom Njemačkom – lustraciju i suđenje komunističkim čelnicima.
Na današnji dan 1997. osuđen je na 6 i pol godina zatvora Egon Krenz, čelnik Njemačke Demokratske Republike (Istočna Njemačka) netom prije pada komunizma i ujedinjenja dviju zemalja.
Osuđen je zbog ubijanja nevinih građana prilikom pokušaja bijega iz Istočne u Zapadnu Njemačku.
Karijera Egona Krenza slična je ili čak identična karijerama gotovo svih komunističkih političara od Vladivostoka do Zagreba – od pravovjernih pionira preko revnih omladinaca do visokih partijskih funkcija. Sa tih funkcija bili su vladari života i smrti običnih ljudi.
Krenz se 1955. priključio Jedinstvenoj socijalističkoj partiji Njemačke te napredovao u partiji, između ostalog vršeći dužnost predsjednika Slobodne njemačke omladine, službene istočnonjemačke omladinske organizacije. Godine 1983. je ušao u Politbiro, sam vrh zločinačkog komunističkog režima. Nakon što je zbog nezaustavljivih uličnih demonstracija Erich Honecker podnio ostavku, Egon Krenz je na njegovu sugestiju izabran za generalnog sekretara.
Gotovo svi članovi Politbiroa vladajuće komunističke partije, članovi Nacionalnoga obrambenog vijeća i glavnog stožera armije i mnogi drugi bili su osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne i zabranu javnog djelovanja.
Kao primjer navodimo predsjednika partijske organizacije u Istočnom Berlinu Güntera Schabowskog koji je dobio tri godine zatvora. Za razliku od Schabowskog, koji je javno priznao da je pravedno osuđen, Krenz je sve pokušao da ne ode u zatvor: žalio se Vrhovnom saveznom sudu bez uspjeha, podnio je molbu za pomilovanje gradonačelniku Berlina Eberhardu Diepgenu, također neuspješno.
Godine 2001. njegovu je žalbu odbio i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (dok su Hrvate uvjeravali da je kasno za lustraciju).
I danas u Hrvatskoj predsjednici partijskih i omladinskih organizacija sjede u političkim, javnim i sveučilišnim ustanovama i s visoka dociraju nekadašnjim progonjenim borcima protiv totalitarnih režima.
Hoće li Hrvati dočekati svoj dan da čelni ljudi bivšeg komunističkog sustava budu osuđeni zakonski, moralno i javno?
Ako je jedna velika Njemačka imala nužnu potrebu to učiniti, nema sumnje da isto treba i Hrvatska.
Nikada nije kasno!
Samo treba prepisati što su učinili Nijemci i ne možemo pogriješiti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
