Emil Perška (veliki Hrvat i domoljub kasnije ubijen sa cijelom obitelji od partizana prilikom ulaska u Zagreb 1945. godine op.), se nije zbunio. On se okrenuo beogradskoj publici i šeretski, smiješeći se, pokazao svih deset prstiju – deset golova u mreži BSK-a u Beogradu!
Kako je sport onaj koji prvi pokazuje tko je tko, već 1920. u travnju, Beograd nakon stvaranja Jugoslavije želi vidjeti tko je to Građanski – Prvi hrvatski građanski športski klub, već tada ovjenčan slavom kao jedan od najboljih klubova Europe. Građanski je osnovan na današnji dan 1911. godine.
Beograđani su htjeli vidjeti već tada, nadaleko, poznate Purgere.
Pod Avalom čulo se o Vrdjuki, Vrbančiću, Šiferu, a Beograd posebice, hoće vidjeti Peršku. Dobrog duha Zagreba, nadasve poznatog Laleca, Hrvata rođenog u Srijemu (koji je tada bio dio Hrvatske op.), u samoj blizini Beograda. Upravo ovaj nogometni genijalac doći će glave nogometašima BSK i beogradskoj publici koja je sve promatrala u nevjerici.
I, konačno, evo te utakmice. Što više, dvije utakmice. Građanski igra dva puta u Beogradu, a Beograđani u svom stilu, nadmeno dočekuju Zagrepčane, smatravši se središtem nogometa i sporta.
I prevarili su se.
‘Purgeri’ razvalili Beograđane 3:0 u prvoj utakmici – Srbi čekaju uzvrat u strahu
Što se na toj utakmici događalo, u ‘Zagrebačkim športskim novostima’ iz 1936., kada Purgeri slave 25-obljetnicu postojanja, piše poznati beogradski novinar Kasapinović. I sjećanja s te utakmice, jedne od niza slavnih utakmica Građanskog.
„Najzad došao je taj željni i nestrpljivo dočekani dan. Beograd suprostavlja svoj klub Građanskom – BSK. Beogradski sportski klub. Igralište Beogradskog sportskog kluba nije bilo ograđeno plotom nego žicom. Svijet je bio onda pošten, plaća ulaznice. Gledatelja kao rijetko kada. Razliježe se aplauz. Izlaze gosti. Purgeri. U tradicionalnim plavim košuljama (boja Dinama op.). Svojim ležernim držanjem ostavili su na gledaoce vrlo skroman utisak. Pogotovo, kad su počeli nekako nemarno pucati loptu na gol, pred početak igre.
’A, ovi će dobiti dobrih batina od naših’, komentira se u publici.
Ovi dobri ljudi nisu ni slutili da je to, samo jedan dobar vic. Izlazak BSK-a u lijepim bijelom košuljama i crnim gaćicama (boja Partizana op.), još je toplije pozdravljen. Elegantni i kicoški počešljani. Publika je oduševljena i puna optimizma. I, nade. Počinje. Domaći su u naletu. Navale se redaju. BSK igra brzo i temperamentno. Pucački raspoloženi i pucaju da se sve praši. Gosti su mirni. Hladnokrvno pariraju. Vrdjuka ubire prve aplauze. Onda se Šifer ističe, taktičkom igrom. Obrana gostiju se ne zbunjuje, već smireno obavlja svoj posao. Publika se smije debelom Vragoviću, ali ubrzo ovaj, svojom dobrom igrom i točnim dodavanjem, stiče simpatije kod gledalaca.
‘Što je to – kruže glasine – ‘ Naši nikako da pogode cilj’.
Obrana gostiju ih nemilosrdno koči. Bskovci počinju nervirati se. Ubrzo je skrenuo na sebe pažnju omaleni, mršavi centarfor gostiju, dosta aljkavog izgleda (oni ne znaju da je on poeta i boem, op.a.) Počeo je da okreće obranu domaćih i pošto ih je sve dobro ‘izvrtio’ dao je na lijevo postavljenom igraču, koji je smjestio loptu gdje treba.
0:1 za goste iz Zagreba!
Ko’ je taj mali, kako mu je ime?, pitaju se gledatelji. Čuje se: ‘ To je Perška’. Gosti sve bolje igraju. Čudno, kako oni slabo udaraju loptu, pa i njihovi bekovi. Lopta ide od noge na nogu. Lopta šeta između gostiju.
I opet, neugodno iznenađenje: 0:2!
Beogradska publika se nervira. Bskova je navala opet u akciji. Vasiljević se probio i i juri sam prema praznom golu. Strahovit šut pokraj samog direka! Gol – viče gledalište. Ali se Vrdjuka, kao mačka bacio u kut, i skrenuo loptu u korner. Ali je pri tome udario glavom u stativu i onesvijestio se. Kad je došao sebi bio je nagrađen žestokim pljeskom. Bio je to podvig kakav se rijetko viđa.
Purgeri su onda u navali, i – 0:3!
Igra je izgubljena. Domaći se samo brane. Mnogi su iznenađeni dobrom igrom gostiju. Ali, vjeruju da će BSK – sutra – pokazati pravo lice. Komentari ne prestaju: ’Vidjet će oni tko je BSK.’
Poniženje najboljeg kluba Srbije – 10:0 za Građanski u Beogradu!
Ali, to sutra je još tragičnije za Beogradski sportski klub.
Rezultat 10:0 nije bio puki slučaj već jedna lekcija nogometa koju je Zagreb dao Beogradu.
Bila je to nezaboravna igra Purgera.
Momčad Građanskog pružila je jedan rijetko viđeni zabavni koncert nogometne glazbe. Jedan čas umjetničkog nogometa. Kakvog publika još nije vidjela. Lopta je išla kao po koncu između nogu gostiju i golovi su se nizali kao po nekom unaprijed određenom programu. Rupec je pokazao što znači uzoran centarhalf, a Perška, što znači jedan pokretni, lukavi centar. Perška je usput pokazao i to da se protivniku ne treba praštati ni kad se vodi sa 9:0! I, on je dao deseti gol – iz jedanaesterca.
Kako je u to vrijeme bio običaj da klub koji je u velikoj gol-prednosti, tuče penal kavalirski golmanu u ruke ili pored gola, pa je ovaj Lalecov gest bio pozdravljen – zviždanjem.
Ali, Perška (veliki Hrvat i domoljub kasnije ubijen sa cijelom obitelji od partizana prilikom ulaska u Zagreb 1945. godine op.) se nije zbunio. On se okrenuo publici i šeretski, smiješeći se, pokazao svih deset prstiju.
Ovo se još manje dopalo navijačima BSK-a koji su i onako bili zapanjeni rezultatom, pa nije čudo da je nekolicina kamenica poletjelo prema gostima, kad su Purgeri posjedali u fijakere i krenuli u hotel.
Za Purgere su golove dali Kinert 4, Perška 4 i Granec 2!’ – pisale su Zagrebačke šortske novosti.
Nepoznato o Građanskom, ponosu Zagreba:
Kako su izgledali grbovi najboljeg nogometnog kluba Zagreba u čak pet država: Građanski (Austro-Ugarska, Kraljevina Jugoslavija, NDH), Dinamo (Jugoslavija, grb iz 1945. je promijenjen više puta, a 1971. poslije Hrvatskog proljeća Dinamo kao jedini nogometni klub stavlja hrvatski grb u grb kluba i postaje simbolom hrvatstva), HAŠK Građanski i Croatia 1991., te ponovno Dinamo 2000. godine (zamijetite veliku sličnost sa grbom Građanskog iz 1911. godine):
Photo: wikimedia.commons.org
* „Građanski je najveći hrvatski nogometni klub! I to nije moj dojam, nego će to reći i njegovi rezultati. Nikada poslije niti jedan hrvatski klub nije imao takvu skupinu nogometnih genijalaca, koji su s trenerom Bukovyjem stvorili nevjerojatan duh zajedništva“, tvrdi doajen hrvatskog novinarstva Zvonimir Magdić.
Matt Busby, nakon poraza Liverpoola od Građanskog stvoriti prvu pravu englesku dinastiju kao euro-silu (slavni ManU, Busbyeve bebe), izjavljuje kako je Građanski uvjerljivo najjača ekipa protiv koje je ikada igrao.
Godine 1945. komunistička vlast uspostavila je novu Jugoslaviju, a dekretom je ugasila sve zagrebačke klubove koji su se natjecali u nogometnoj ligi NDH. S posebnom mržnjom komunisti i velikosrbi okomili su se na Građanski, koji je osnovan na današnji dan 1911. godine. Neki igrači Građanskog su ubijeni, neki zatvoreni u logore, neki pobjegli u inozemstvo ili bili prisiljeni otići iz Zagreba. Komunisti su s namjerom uništili najjače nogometno središte u Jugoslaviji – Zagreb – grad koji je dao osam titula prvaka u 17 prvenstava i to čak tri kluba: Građanski, HAŠK i Concordia.
Hrvati su dominirali nogometom u prvoj Jugoslaviji, jer je uz zagrebačke klubove tu bio i Hajduk iz Splita, i što je manje poznato dva kluba koji su se u dvije sezone borili za titule prvaka i Kup Jugoslavije: Bačka iz Subotice i Somborski SK iz Somobora (klubovi s dominantnim utjecajem Hrvata).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
