Hrvatska je prva dobila operu iz kruga tzv. slavenskih zemalja Europe: prije Poljske, Češke, Slovenije, Slovačke, Bugarske, Srbije i drugih. Jedino je carska Rusija kao najveća (ali euro-azijska država) imala operu prije Hrvatske.
Na današnji dan 1846. održana je praizvedba opere Ljubav i zloba,koju je skladao mladi 26-godišnji Vatroslav Lisinski. Lisinskog su u tu svrhu angažirali istaknuti članovi ilirskog pokreta koji je tada bio u punom zamahu. Premijera opere u današnjoj Staroj gradskoj vijećnici u Zagrebu i bila je velik događaj za hrvatski preporodni pokret.
Za Vatroslava Lisinskog zanimljivo je da je rođen pod imenom Ignac Fuchs, i da je sam kroatizirao svoje ime zbog nacionalnih osjećaja (Ignac od latinskog ignis=vatra -> Vatroslav, a njemački Fuchs=lisica -> Lisinski).
Libreto za operu je napisao Josip Car, a zatim ga je preradio Dimitrija Demeter, koji se poslije i navodi kao autor libreta. Skladbe mladog Vatroslava Lisinskog dotjerao je njegov glazbeni učitelj J. K. Wisner. Glavnu ulogu Ljubice otpjevala je grofica Sidonija Erdödy Rubido, prva hrvatska operna pjevačica, uz koju su nastupili Franjo Stazić kao Vukosav, koji će kasnije pod imenom Franz Steger postati vodeći tenor Bečke dvorske opere te Alberto Ognjan Štriga, jedan od pokretača ilirske glazbene misli.
Radnja opere zbiva se početkom 16. stoljeća u okolici grada Splita Glavna je junakinja mlada Ljubica, kćer kneza Velimira, koji je obećao njezinu ruku plemiću Vukosavu. Međutim, ona je zaljubljena u mladog Obrena i on u nju. Opera Ljubav i zloba ima dva čina, a zbog velikog uspjeha odmah su uslijedile reprize tijekom travnja i svibnja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
