28. prosinca Nevina dječica – koja nam pitanja postavljaju najmanji svjedoci i prvomučenici za Krista?

Foto: Thinkstock

Ovo je blagdan kad bismo se kao ljudi i kao vjernici trebali zapitati kako postupamo prema daru rađanja koje nam je Bog povjerio i tako nas učinio sukreatorima ovoga svijeta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I zapitati se: kako se uopće odnosimo prema životu?

Sveto Pismo nam o tom događaju govori : “Tada se Herod, videći da su ga magi izigrali, veoma rasrdi te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u maga. Tada se ispuni riječ proroka Jeremije: ’Glas u Rami ču se – plač i jauk mnogi: to za djecom Rahela tuži – neutješna što ih nema.’” (Mt 2,16–18).

Danas spominjemo se i Nevine dječice. Ovaj blagdan pučki se zove i Sveti mladenci. Nevina dječica su ona koja su svojim tek započetim životom obilježila Kristov dolazak na zemlju. Herod, u strahu da bi ga taj novorođeni Kralj mogao ugroziti u njegovoj vladavini, dao je poubijati svu djecu do dvije godine života. Nadao se da će među tom dječicom biti ubijen i sam Isus. Crkva je prihvatila žrtvu te djece, iščitavajući u tom događaju zapravo krštenje krvlju tih mladih i nevinih duša.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nevinu dječicu, koja su dala život za novorođenog Krista, kršćani su odavno štovali kao prvomučenike. Najstariji liturgijski kalendari imali su niz svetačkih blagdana neposredno vezanih uz Božić. Među njima su se nalazila i Nevina dječica. U srednjem vijeku ti su mali sveci gledani kao nasljedovatelji Djeteta Isusa i nazivani su ‘Comites Christi’ tj. oni koji slijede Krista. Ovaj je blagdan i na Istoku i na Zapadu prisutan već od prve polovice 5. stoljeća. Od 9. stoljeća do 1955. godine ovaj blagdan je čak imao svoju Osminu, a od 10. stoljeća dan Nevine dječice bio je blagdan subđakona, učenika i ministranata.

Uz muku i bol koju su pretrpjeli ovi nevini mučenici, ne bismo smjeli zaboraviti ni bol roditelja koji su se morali rastati na tako okrutan način. Ni majčinsku ni očinsku bol ne bismo trebali zapostaviti, nego i nju prikazati kao žrtvu za Krista koji je podnio najtežu patnju za otkupljenje svih čovjekovih boli.

Ovo je blagdan kad bismo se kao ljudi i kao vjernici trebali zapitati kako postupamo prema daru rađanja koje nam je Bog povjerio i tako nas učinio sukreatorima ovoga svijeta, i kako se uopće odnosimo prema životu?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.