Nevina dječica su ona koja su svojim tek započetim životom obilježila Kristov dolazak na zemlju i rođenje u Betlehemu. Herod, u strahu da bi ga taj novorođeni Kralj mogao ugroziti u njegovoj vladavini, dao je poubijati svu djecu do dvije godine života. To je bila zabluda jer je Isus došao uspostaviti Kraljevstvo nebesko, a ne zemaljsko. Vojnici su to i izvršili. Ne zna se točan broj pogubljene djece.
Isusa nisu uspjeli pogubiti, jer je anđeo Gospodnji na vrijeme u snu poručio Sv. Josipu da s Djevicom Marijom i Isusom pobjegne u Egipat. „I osta’ ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah sina svoga.“ (Mt 2,15).
Crkva smatra dječicu mučenicima koji su u raju, jer su nevini stradali za Isusa, umjesto Isusa.
Danas kad se prisjećamo na mučeničku uspomenu Nevine dječice, otvaraju se mnoga pitanja u ovome vremenu našeg življenja, od krvavih pobačaja do ubijanja djece u ratnim sukobima.
Zapravo nezamisliva je odluka bilo koje vlasti, vladara da se obračunava s djecom i s pravom se zgražamo nad nasiljem jednog moćnika koji je pod svaku cijenu želio zadržati svoje prijestolje. S pravom se zgražamo nad nasiljem jednog vlastodršca koji beskompromisno želi sačuvati vlast i prijestolje ili bilo koji oblik moći.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
