Albanski junak napustio je Otomansku vojsku nakon poraza Turaka kod Niša (Srbija) od strane katoličke vojske na čelu s Janosom Hunyadiem (Janko Sibinjanin). U bitci kod Niša, kao i na Kosovu Polju, sudjelovali su i hrvatski vojnici.
Skenderbeg je izabran za vođu ujedinjenih Albanaca u borbama protiv Turaka.
Albanski junak Skenderbeg (Gjergj Kastrioti alb., Juraj Kastriotić hrv.), 1444. godine pobijedio je otomansku vojsku u bitci kod Torviolla, poznatoj i kao bitka kod Valikardija. Skenderbeg je nakon bitke kod Niša, u kojoj su Turci pretrpili žestok poraz od strane katoličke vojske pod vodstvom Janosa Hunyadia, napustio otomansku vojsku, oslobodio očeve bivše posjede i bio izabran za vođu ujedinjenih albanskih snaga.
Kada je čuo da se velika otomanska vojska sprema poharati albanske teritorije, Skenderbeg je sakupio vojsku od oko 8.000 konjanika i oko 7.000 pješaka i krenuo se suprotstaviti napadačima. U šumovitom području kod donje Dibre Albanci su Turcima pod vodstvom Ali paše priredili zasjedu. Sakrivši oko 3.000 konjanika u šumu s naredbama da kada bitka počne napadnu tursku pozadinu, Skenderbeg je učinio odlučujući potez u pripremi bitke.
Kada su brojčano vrlo nadmoćni Turci, kojih je bilo između 25 i 40 tisuća, samouvjereno krenuli u napad dočekao ih je žestok otpor koji nisu probili, a kada su njihova krila popustila, skriveni albanski konjanici pod vodstvom Gjina Muzaka napali su oslabljeni centar i natjerali Turke u bijeg. Do kraja relativno kratke bitke Turci su pretrpili gubitke od oko 20.000 mrtvih i ranjenih, te oko 2.000 zarobljenih dok su Albanci imali manje od 2.000 mrtvih i jednako toliko ranjenih.
Velika albanska pobjeda glasno je odjeknula u europskom kršćanskom svijetu te su Skenderbega pozvali na udruživanje s Mađarima, Burgundijom i Papinskom državom u savez protiv Turaka, a europske sile su inspirirane pobjedom planirale i pokretanje križarskog rata za izbacivanje Turaka iz Europe.
U to vrijeme Albanija je bila još dominantno kršćanska, s velikim udjelom katoličkog stanovništva, što se promijenilo okupacijom Turaka na sličan način kao u Bosni.
Slavni Skenderbeg opjevan je u narodnim pjesmama i obrađen u književnosti kao lik romantičnog borca za slobodu. Pored narodnih epskih pjesnika, i nekoliko europskih umjetnika u njegovom je liku pronašlo inspiraciju. Tako je Antonio Vivaldi napisao operu Skenderbeg. Veliki dio svoje knjige “Razgovor ugodni naroda slovinskoga” Skenderbegu posvetio je hrvatski književnik fra Andrija Kačić Miošić, koji opisuje život Skenderbega kroz svoje pjesme.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
