Danas se slavi blagdan ukazanja Blažene Djevice Marije sv. Katarini Labouré. Od ukazanja potječe planetarno popularna medaljica Bezgrešne Djevice Marije. Za tu je medaljicu papa je rekao: “Oni koji je nose s vjerom primit će velike milosti.” Odobrena je od strane Crkve.
Claude je bio ljut na djeda koji se zlostavljački ponašao prema baki pa ga je nagovoren od prijatelja – ubio. Osuđen je na smrt na električnoj stolici. U zatvorskoj ćeliji vidio je zatvorenika s čudotvornom medaljicom Marije oko vrata pa ga je pitao – što mu je to. Ovaj je postiđen zbog neznanja skinuo medaljicu i bacio njemu da je uzme. On ju je uzeo, nemajući pojma o Gospi. Jednog jutra probudio ga je dodir na zapešću. Ugledao je Gospu koja mu je rekla ako želi biti njeno dijete neka zove svećenika. Učinio je tako pa je zamolio za svećenika. Svećenik je pružao pouku o vjeri Claudu, a onda je shvatio da Claude ne zna ni čitati ni pisati, a da ga sama Gospa poučava. O ispovijedi: da je svećenik tu samo kao Božji telefon… o pričesti: da to samo izgleda kao kruh ali da je to Njen Sin… itd… Bio je toliko sretan što je upoznao Nebesku Majku da ga nije bilo strah umrijeti. A onda kad se pripremao molitvom za taj čas javili su mu da je smrt odgođena za dva tjedna. Bio je, na iznenađenje svima, jako žalostan jer je želio što prije doći toj Nebeskoj Majci! Zbog toga mu je svećenik predložio da svoju patnju zbog odgode smrti prikaže za zatvorenika koji je bio pun mržnje i na njega samog i na Boga. Claude je tako učinio. Claude je pogubljen, s radošću u srcu. A drugi zatvorenik je psovao i bio nepokoran sve do časa samog pogubljenja. Tada je vrisnuo i zvao svećenika. Imao je viziju mjesta u paklu namijenjenom za njega ako se ne pokaje. A vidio je i kako je Claude kod Gospe, kako Marija stoji iza njega i drži ga za ramena…
Claud Newman bio je Afroamerikanac rođen 1. prosinca, 1923. od Willija i Florrete Newman u Stuttgartu u Arkanasu. Claudeov otac Willie, 1928. god., odvodi Claudea njegovog starijeg brata od njihove majke bez poznatih razloga. Odvedeni su kod bake Ellen Newman.
Godine 1939. Claudeova voljena baka, Ellen Newman, udaje se za čovjeka imenom Sid Cook. Uskoro se Sid počinje zlostavljački ponašati prema Ellen, što duboko ljuti Clauda. Od 1940. Claud radi kao poljoprivredni radnik na plantaži Ceres u Bovini, Mississippiju. Plantažu posjeduje zemljoposjednik pod imenom U.G.Flowers, na kojoj je Sid rođen i odrastao. Godine 1940., sa 17 godina Claud se vjenča s mladom djevojkom.
19. prosinca, 1942. Claud je očito još vrlo ljut zbog Sidovog zlostavljačkog odnosa prema njegovoj baki Ellen, te potaknut od strane prijatelja Elberta Harrisa, leži u Sidovoj kući čekajući ga. Claud puca i ubija Sida na ulasku i uzima mu novac, te leti do majčine kuće u Arkanasu.
Claud je uhićen i poslan u zatvor na čekanje smrtne kazne
U siječnju 1943., Claud je uhićen u Arkanasu te je vraćen u Vicksburg u Mississippiju gdje daje priznanje 13. siječnja. Usprkos prosvjedu Claudovog odvjetnika Harry K. Murraya, njegovo priznanje je prihvaćeno kao dokaz. Porota ga je proglasila krivim te je prvotno osuđen na smrt električnom stolicom 14. svibnja 1943. Kasnije je žalba da se slučaj ponovi odbijena od strane državnog odvjetnika ali je izvršenje smrtne kazne pomaknuto na 20. siječnja 1944.
Claud prima čudotvornu medalju Blažene Djevice Marije
Dok je Claud u zatvoru čekao pogubljenje, dijelio je ćeliju s četvoricom drugih zatvorenika. Jedne noći, petorica muškaraca su sjedila i pričala, eventualno bi nastala rasprava. Za to vrijeme, Claud je primijetio medalju na vrpci oko vrata jednog zatvorenika . Znatiželjan, upitao je drugog zatvorenika što ta medalja je. Mladi zatvorenik je katolik, ali on očito nije znao (ili nije htio pričati) o medalji i vidno postiđen naljutio se i odjednom skinuo medalju sa svoga vrata, opsovao te ju bacio na pod pred Clauda govoreći mu “uzmi tu stvar”. Claud je podigao medalju, pogledao ju te ju stavio oko svoga vrata premda nije imao pojma čija je to slika na medalji – njemu je to jednostavno bio ukras koji ga je privlačio te ga je htio nositi.
Blažena Djevica Marija se javlja Claudu u snu
Tijekom noći, spavajući na vrhu svoga kreveta, probudio ga je dodir na zapešću. Probudivši se, tamo je stajala, kako je Claud poslije rekao ocu O Learyu “najljepša žena koju je Bog ikada stvorio”. Isprva je bio prilično prestrašen, ne znajući što da učini ugledavši ovu posebnu ženu koja je sjajila. Ona ga je uskoro smirila te mu rekla:”Ako Me želiš za svoju Majku i ako želiš biti Moje dijete, pošalji svećenika Katoličke Crkve”. Izrekavši te riječi, odjednom je nestala. Uzbuđen, Claud je odmah počeo vikati “duh, duh”, i počeo se derati kako želi katoličkog svećenika. Otac O‘Leary, svećenik koji priča priču, je pozvan sljedećeg jutra. Po dolasku je došao vidjeti Clauda koji mu je ispričao što mu se dogodilo noć prije. Duboko impresioniran događajima, Claud, zajedno s četvoricom drugih muškaraca u njegovoj ćeliji zatražio je pouku o katoličkoj vjeri.
Claud i neki od ostalih zatvorenika primaju instrukcije u katoličku vjeru
Otac O’Leary se vratio u zatvor sljedećega dana započevši pouku za zatvorenike. Tada je svećenik saznao da Claud ne zna niti čitati niti pisati. Jedini način na koji bi on mogao reći nešto o knjizi bi bilo ako je ona ilustrirana. Claud mu je rekao da nikada nije pohađao školu, a otac O’Lary je ubrzo otkrio da je njegovo neznanje o vjeri veće nego što je mislio. Praktički, on nije znao ništa o vjeri. Znao je da postoji Bog, ali nije znao da je Isus Bog. I tako je Claud počeo dobivati pouke, a ostali zatvorenici su mu pomagali dok je učio. Nakon par dana, dvije pobožne sestre iz O’Learyeve župne škole zatražile su dopuštenje da upoznaju Clauda i da čuju njegovu nevjerojatnu priču, te su također htjele posjetiti žene u zatvoru. Uskoro, na drugom katu zatvora, redovnice su također počele podučavati neke od ženskih zatvorenica vjeri.
Nebeska lekcija o ispovijedi
Prošlo je par tjedana i došlo je vrijeme da otac O’ Leary podučava o sakramentu svete ispovijedi. Redovnice su također prisustvovale podukama. Svećenik je rekao zatvorenicima: ”Ok, dečki, danas ću vas podučiti o sakramentu svete ispovijedi.” Na to je Claud rekao: ”Oh, čuo sam o tome! Blažena Djevica Marija rekla mi je kada idemo na ispovijed ne kleknemo pred svećenika, nego pred križ njezina Sina. I kada nam je istinski žao zbog naših grijeha te ih priznamo, krv koju je On prolio za nas se prolijeva po nama i oslobađa nas od grijeha.” Čuvši ovo, otac O’ Leary i redovnice su sjedili začuđeno, širom otvorenih usta. Claud je pomislio da su ljuti te je rekao: ”Oh, ne budite ljuti, nisam mislio to tako izvaliti.” Svećenik je rekao: ”Mi nismo ljuti, samo začuđeni. Jesi li Je opet vidio?” Claud je rekao: ”Dođi na drugu stranu ćelije podalje od ostalih.”
Dokaz da se Blažena Djevica Marija ukazivala Claudu
Kada su bili sami, Claud je rekao svećeniku: ”Rekla mi je, ako si sumnjao u mene, ili pokazao neodlučnost, dolazim te podsjetiti da si Joj, ležeći u jarku 1940. u Poljskoj dao zavjet koji Ona još čeka da izvršiš.” I otac O’ Leary se sjeća: ”Claud mi je onda precizirao koji je to zavjet bio.” Claudovo otkriće je potpuno uvjerilo svećenika da je govorio istinu u vezi svojih vizija o našoj Majci. Obećanje koje je otac O Leary dao je bilo da će, kad bude mogao sagraditi crkvu u čast Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. On je to učinio 1947. kada je bio premješten u Clarksdale, Mississippiju, Tada su se otac O’ Leary i Claud vratili među ostale zatvorenike na poduke o sakramentu ispovijedi. Claud je nastavljao govoriti zatvorenicima: ”Ne trebaš se bojati ispovijedi. Ti ustvari ne govoriš svoje grijehe svećeniku, nego Bogu.”. Tada je Claud rekao: ”Znaš, Majka je rekla da je ispovijed nešto poput telefona. Preko svećenika komuniciramo s Bogom, a Bog s nama preko svećenika.”
Nebeska lekcija o pričesti
Otprilike tjedan poslije, otac O Leary se pripremao držati sat poduke o blaženom sakramentu. Redovnice su također opet bile prisutne na satu. Claud je pokazao da ga je Djevica također podučila o euharistiji i pitao je može li ispričati što mu je Ona rekla. Otac O Leary je odmah pristao. Claud započne: ”Djevica mi je rekla da ću u pričesti vidjeti samo nešto što izgleda poput komadića kruha. Ali rekla mi je da je to ustvari Njezin Sin, i da će on biti uz mene kao što je bio uz Nju prije nego li se rodio u Betlehemu. Rekla mi je da bih svoje vrijeme trebao provesti uz njega kao što je Ona za vrijeme svoga životnoga vijeka s Njim na zemlji – ljubeći ga, obožavajući ga, hvaleći ga, zahvaljujući mu i tražeći ga za blagoslov. Ne bih se trebao brinuti ni za što drugo te bih trebao iskoristiti tih par minuta u svojim mislima nasamo s Njim.”
Claud je primljen u Katoličku crkvu te se planira njegovo pogubljenje
Kako su tjedni prolazili, na kraju su završili s uvođenjem Clauda i ostalih zatvorenika u Katoličku Crkvu. Uskoro je došlo vrijeme da Claud bude pogubljen. Trebao je biti pogubljen u ponoć i pet, 20. siječnja, 1944. Šerif Williamson ga je pitao što želi kao posljednju želju. “Pa…”, rekao je Claud, ”svi moji prijatelji su uzdrmani. Tamničar je uzdrman. Ali ti ne razumiješ. Ja neću umrijeti, samo ovo tijelo će umrijeti. Ja ću tada biti s Njom. Tako da ja bih htio imati veliko slavlje kao posljednju želju pred smrt”. Šerif ga je pitao na što točno misli. Claud je rekao: “Zabavu! Možeš li dati ocu O Learyu dopuštenje da donese neke kolače i sladoled i možeš li dopustiti zatvorenicima na drugom katu da budu oslobođeni u glavnoj sobi tako da možemo biti svi zajedno i imati zabavu?”. Nadzornik se bojao da bi netko mogao napasti oca te je na zabavu poslao par dodatnih čuvara. Otac O’ Leary je posjetio bogatog nadzornika župe koji je velikodušno ponudio sladoled i kolače, te su svi zajedno uživali u velkoj zabavi i slavlju pred smrt. Poslije su, zato jer je Claud zatražio, napravili “sveti sat”, za vrijeme kojeg su se molili isključivo za Clauda i za sve duše zatvorenika. Otac O’ Leary je ponio molitvenu knjigu iz crkve i svi zajedno su prolazili postaje križnog puta. Kako se bližilo vrijeme Claudova smaknuća, zatvorenici su bili vraćeni natrag u svoje ćelije. Svećenik je otišao do kapelice da uzme Presveti sakramenat kako bi Claudu mogao dati svetu pričest u trenutku prije njegova smaknuća. Otac O’ Leary se vratio u Claudovu ćeliju te kleknuo na jednu stranu klupe, a Claud na drugu, te su molili zajedno kako se približavalo vrijeme Claudova smaknuća.
Odobrena je odgoda smaknuća u trajanju od dva tjedna
Petnaest minuta prije smaknuća, šerif Williamson je doletio niz stepenice vičući: ”Odgoda, odgoda, guverner je dao dvo-tjednu odgodu!”. Claud nije bio svjestan da šerif i okružnik Attorney pokušavali odgoditi pogubljenje u cilju spašavanja njegovog života. Ali kada je Claud saznao, počeo je plakati. Svećenik i šerif su pretpostavljali da Claud plače od sreće jer neće biti pogubljen. Claud je rekao: “Ali vi ne razumijete! Da ste ikada vidjeli Njeno lice, pogledali u Njezine oči, ne biste htjeli živjeti niti dana! Što sam skrivio Bogu u zadnjih par tjedana da me odbija pustiti kući?” Otac O’ Leary je posvjedočio da je Claud jecao potpuno slomljena srca. Zbunjen, šerif je napustio prostoriju. Svećenik je ostao i Claud je uskoro prestao jecati, pa mu je svećenik dao svetu pričest. Poslije je rekao:”Zašto Oče? Zašto moram ostati ovdje još sva tjedna?”
Claud velikodušno žrtvuje sebe za kolegu zatvorenika
Otac O’ Leary se odjednom sjetio! Podsjetio je Clauda na Jamesa Hugsa, bijelog zatvorenika u istom zatvoru, koji je jako mrzio Clauda. Taj je zatvorenik vodio jako nemoralan život, i trebao je biti pogubljen radi ubojstva, kao i Claud. James je odgojen kao katolik, ali je sada osuđivao i odbacivao Boga i sve kršćanske stvari. Otac O Leary je tada rekao:”Možda naša Blažena Majka želi ovu odgodu da budeš s njom za vrijeme njegovog obraćenja.”. I svećenik nastavi: ”Zašto ne ponudiš Bogu svaki trenutak u kojem si odvojen od naše nebeske majke za ovog zatvorenika, tako da on ne bude odvojen od Boga za vjeke vjekova?”. Claud se zamislio na trenutak, pa složio, te pitao svećenika da ga nauči riječima da napravi ponudu. Otac O Leary je pristao. I kasnije je svjedočio da je samo dvoje ljudi na zemlji znalo za ponudu i to su bili Claud i on sam. Par sati kasnije otac je došao posjetiti Clauda još jednom, i Claud mu je rekao: ”James me mrzio prije, ali o Oče, kako me tek sad mrzi!”(zato jer je James čuo za odgodu pogubljenja i bio je ljubomoran). Svećenik je rekao pokušavši ga ohrabriti: ”Pa, možda je to dobar znak.”
Claudovo pogubljenje
Tijekom dva tjedna odgode, Claud je velikodušnu ponudio svoje žrtve i molitve za zatvorenika koji ga mrzi, Jamesa Hughsa. Dva tjedna poslije, Claud je konačno pogubljen na električnoj stolici 4. veljače, 1944. U vezi Claudove svete smrti otac O’ Leary je posvjedočio:”Dosada nisam vidio nikoga da ide u smrt s takvim užitkom i radošću. Čak su i službeni svjedoci i novinari bili začuđeni. Rekli su da nisu mogli shvatiti kako neko može sjesti na električnu stolicu i u isto vrijeme zračiti radošću.”
Čudotvorno obraćenje i pogubljenje zatvorenika Jamesa Hughsa
Tri mjeseca poslije, 19. svibnja, 1944., čovjek po imenu James Hughs je trebao biti pogubljen. Otac O’ Leary je rekao: ”Ovaj čovjek je bio najprljavija, najnenemoralnija osoba s kojom sam ikad imao kontakt. Njegova mržnja prema Bogu i svemu duhovnom prkosila je opisu. On ne bi puštao svećenike ili bilo koje druge vjernike u svoju ćeliju”. Baš prije smaknuća, doktor ga je zamolio da barem klekne i izrekne “Oče naš”, prije nego šerif dođe po njega. Zatvorenik je pljunuo doktoru u lice. Kada je bio svezan za električnu stolicu, šerif mu je rekao: ”Ako imaš nešto za reći, reci to sada.” Osuđenik je započeo psovati. Odjednom je prestao govoriti, a njegove oči su su se fiksirale na kut sobe i njegova licu mu se vidjelo da je užasnut. Odjednom je vrisnuo u strašnom vrisku terora koji je šokirao sve prisutne. Okrenuvši se prema šerifu, rekao je: ”Šerife, dovedite mi svećenika.”. O’ Leary je bio u sobi jer je zakon Mississippija zahtijevao prisustvo svećenika tijekom pogubljenja. Svećenik je bio sakriven iza novinara jer je zatvorenik znao psovati Boga kada bi vidio svećenika. Nakon što je zatražio svećenika, otac O’ Leary je odmah došao do osuđenika te je prostorija bila ispražnjena tako da svećenik može ispovjediti osuđenika. Osuđenik mu je rekao da je bio katolik, ali se odvojio od vjere kad je imao 18 godina zbog svog ne moralnog života. Priznao je sve svoje grijehe u dubokom kajanju i intenzivnom zanosu. Dok su se svi vraćali u prostoriju, šerif je pitao svećenika: ”Oče, jesi li ga uspio nagovoriti da se predomisli?” Svećenik je odgovorio: ”Ne znam, nisam ga pitao.” Šerif je tad rekao:”Pa, nikad neću moći zaspati ako ga ne pitam.” Šerif je došao do osuđenika i upitao: ”Sinko, jesi li promijenio svoje mišljenje.”
Osuđenik je odgovorio: ”Sjećaš li se crnog čovjeka Clauda, onog kojeg sam toliko mrzio? On sada stoji tamo (pokazao je u kut prostorije). Iza njega s jednom rukom na svakom ramenu se nalazi Blažen Djevica Marija. I Claud mi je rekao – ja sam ponudio svoju smrt u zajedništvu s Kristom na križu za tvoje spasenje. Ona je sačuvala za tebe ovaj dar da vidiš svoje mjesto u paklu ne pokaješ li se. Bilo mi je pokazno mjesto u paklu, i zbog toga sam vrisnuo.”
James Hugh je potom smaknut, ali nebeski privid Blažene Majke Clauda Newmana i sljedeći viziju pakla je odmah spasio svoju dušu u posljednjim trenutcima svoga života. Uz pomoć Blažene Djevice Marije, otac O’Leary je naučio Clauda da ujedini sebe s patnjom Isusa ponudivši mu svoje patnje, kao što svi možemo učiniti za druge, kao što je Claudova patnja pomogla platiti obraćenje Jamesa Hughsa, u posljednjim trenutcima njegova života.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
