Od 01.01.1996. godine do 31.12.2018. godine dogodilo se 423 minske eksplozije i nesreća u kojima je ukupno stradalo 595 građana Hrvatske. Smrtno je stradalo 203 osobe, među kojima i mnoštvo djece, a teške tjelesne ozljede i tjelesna sakaćenja zadobilo je 271 građanin, dok ih je 120 zadobilo lake tjelesne ozljede.
Posljedica je to velikosrpske agresije od 1991-1995 na našu Domovinu. O tome se čak i ne piše i ne govori, a kamoli da bi se netko pozvao na odgovornost za te brojne poginule i osakaćene osobe u posljednjih 23 godine mira.
Zabrana protupješačkih mina
Danas je 22. obljetnica potpisivanja Konvencije o zabrani uporabe, skladištenja, proizvodnje i transfera protupješačkih mina. Tu su konvenciju potpisale 122 države u kanadskom glavnom gradu Ottawi. Države potpisnice su se obvezale u roku od 4 godine uništiti sve svoje zalihe protupješačkih mina, a minska polja ukloniti u roku od 10 godina, s mogućnošću produljenja na zahtjev.
U Ottawi (Kanada), 3. prosinca 1997. godine, predstavnici 121 zemlje potpisali su Konvenciju o zabrani uporabe, uskladištenja, proizvodnje i transfera protupješačkih mina i o njihovom uništenju kojom je otpočela posljednja etapa zabrane ovog opasnog oružja koje svoje žrtve nalazi i u poslijeratnoj Hrvatskoj. Protupješačke mine tako su se našle u skupini oružja kao što su kemijska oružja (npr. bojni otrovi), ekološka oružja i bakteriološka oružja, a čiju proizvodnju, trgovinu i uporabu međunarodno ratno pravo apsolutno i bezuvjetno zabranjuje.
Posljedice velikosrpske agresije traju desetljećima – i danas se umire od mina
Od 01.01.1996. godine do 31.12.2018. godine u Hrvatskoj su se dogodila 423 minska incidenata i nesreća u kojima je ukupno stradalo 595 osoba. Smrtno je stradalo 203 osobe, teške tjelesne ozljede zadobilo je 271 osoba dok ih je 120 zadobilo lake tjelesne ozljede.
Srbijanska agresija i zločini vežu se najčešće uz ratno vrijeme 1991-1995. Ali posljedice srbijanske okupacije Hrvatske i rata ostaju godinama i desetljećima: dokaz tome su stotine poginulih i tjelesno osakaćenih Hrvata i građana Hrvatske. Zlo koje je posijano u Beogradu, a realizirano u agresiji i okupaciji Hrvatske, još uvijek uzima svoje žrtve. Ljudski životi se gube, amputiraju dijelovi tijela, na minskim poljima pogibaju djeca, a nitko nije za to nije odgovarao!
Još gore, veliki dio medija i političara o tim strahotama gotovo niti ne piše i govori, pa malo tko i zna za čak 203 osobe poginule od mina nakon završetka rata. Čemu se čuditi kada se zločinci i silovatelji iz Vukovara i danas slobodno šeću svijetom.
“Države potpisnice,
Odlučne da stanu na kraj patnjama i žrtvama izazvanim protupješačkim minama koje svakog tjedna ubijaju i sakate stotine ljudi, uglavnom nedužnih i bespomoćnih civila, a posebice djece, ometaju gospodarski razvitak i obnovu, sprječavaju povratak izbjeglica i prognanika i imaju druge teške posljedice godinama nakon postavljanja.” (Izvadak iz Konvencije)
