3. prosinca sveti Franjo Ksaverski – najveći misionar Crkve nakon apsotola Pavla!

Bartolomé Esteban Murillo: Sv. Franjo Ksaverski, javno vlasništvo

Franjo Ksaverski rodio se na dvorcu Xavier, u kraljevini Navari, 1506. godine. Nakon prvotnog i osnovnog školovanja u domovini, svoj je životni poziv tražio u crkvenoj službi. Stoga je kao mladić u rujnu 1525. godine pošao u središte europske znanosti, u Pariz na sveučilište Sorbonnu, piše laudato.hr

Nakon četiri godine studija stekao je akademski stupanj “doktora”. Ondje je počeo sanjariti o karijeri, bogatoj prihodima u svojoj domovini, u Pamploni. No, njegov sudrug sa studija Ignacije Loyola, kasniji osnivač Družbe Isusove, privukao ga je k sebi.

On mu je često ponavljao riječi iz Evanđelja: ‘Što koristi čovjeku, ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život’ (Mk 8,36). Smrt majke (1529.) i svete mu sestre Magdalene (1553.), otkriće revolucionara inovjeraca koji su pohađali Sveučilište, loši primjeri nekih profesora te mnogih studenata, na Franju su toliko utjecali da je položio zavjet u kapeli Svetih mučenika na Montmartru da će hodočastiti u Svetu zemlju te se posvetiti siromašnom životu i svetoj čistoći.

Po osnutku Družbe Isusove, Ignacije Loyola, kao general reda, poslao je Franju Ksavera u misije.

Na molbu portugalskog kralja Ivana III. šalje ga kao misionara u Indiju, gdje počinje njegova plodonosna djelatnost najprije u Goi, zatim na Ceylonu, pa na obali zvanoj Travancor, na Malaci, na Molučkim otocima sve do otoka Celebesa.

Od 1542. godine djelovao je u Indiji, a 1549. odlazi u Japan i ondje postavlja temelje Crkve. Sve do 1551. godine djeluje u Japanu. Nakon toga je pokušao misijski djelovati i prodrijeti u Kinu, što je bilo vrlo teško jer je ulaz u zemlju bio strogo zabranjen. Blizu kineske obale na otoku Sancijanu, čekajući na pouzdano prijevozno sredstvo, Franjo se teško razbolio od bolesti pluća. Umro je bez ikakve njege, 3. prosinca 1552.

Postavši najčuveniji kršćanski misionar, u sebi je nosio ono najbolje što je Europa mogla imati. Svestranost u očišćenom i asketskom obliku. Piše da je naokolo sa sobom nosio samo tri knjige. Molitvenik iz kojega je molio, Sveto Pismo koje je napisao Bog i „De institutione bene vivendi“ (Životopis svetaca) koju je napisao Marko Marulić.

Njegov su način rada i misionarenja proučavali pa i slijedili ne samo katolici nego i evangelici.

Papa Grgur XV., 1622. godine proglasio ga je svetim istovremeno sa svojim duhovnim učiteljem Ignacijem, osnivačem isusovačkog reda.

Podno Zagrebačke gore, smjestila se župa Svetog Franje Ksaverskoga. Crkva je sagrađena 1658. godine, a zanimljiv je povijesni podatak da je grad Zagreb zbog velike zahvalnosti i čudesnih uslišanja mnogima u nevolji, svetog Franju Ksaverskoga proglasio svojim zaštitnikom 1762. godine. Župu sv. Franje Ksaverskog osnovao je nadbiskup Alozije Stepinac dekretom br. 9344/42. od 24. kolovoza 1942., a počela je živjeti 20. rujna iste godine radi ‘što boljeg uređenja duhovne pastve u gradu Zagrebu’ i sa željom da bude ‘na veću slavu Trojedinoga Boga, a na vremenito i vječno spasenje i korist vjernika!’

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/laudato.hr