Biskup Josip Juraj Strossmayer rođen je 4. veljače 1815. i jedna je od najznačajnijih ličnosti hrvatske povijesti u 19 st. Podrijetlom iz austrijske kroatizirane obitelji Josip Juraj Strossmayer rodio se u Osijeku gdje je njegov pradjed došao vojničkom službom i ostao živjeti.
Kao mladić odlučio se na svećenički poziv, a doktorirao je na filozofiji i teologiji, te postao profesorom na Bečkom sveučilištu.
Imenovan je biskupom đakovačkim, a prigodom ustoličenja na službu biskupa, svoj je program stavio pod geslo: “Sve za vjeru i domovinu.“ Bilo je to u skladu sa nacionalnim gibanjima naroda koja su svoj vrhunac dosegla polovinom 19 st. upravo u vrijeme kada je Josip ustoličen za biskupa.
Politička aktivnost velikog biskupa
Svoje najizrazitije političko djelovanje u korist svog hrvatskog naroda imao je u periodu od 1860-1873. kada je imenovan u Carevinsko vijeće (parlament austrijskog dijela Austro-Ugarske). Tu se istaknuo kao rječit i odličan pobornik prava naroda koji su činili Monarhiju, a napose hrvatskog na njegovo povijesno pravo na samobitnost. Zalagao se za ravnopravni pristup narodima, dakle da se Monarhija uredi na saveznoj osnovi federalističkih država, nasuprot peštanskom unitarizmu i bečkom centralizmu.
13 godina bio je vođa Narodne stranke, zastupnik u Hrvatskom Saboru i predsjednik Hrvatskog kraljevskog odbora. Tu se zalagao da se svi slavenski narodi unutar Austro-Ugarske monarhije ujedine u smjeru federaliziranja Austrije. Tako je ujedno nastojao i Austriji prokrčiti put na slavenskom jugu.
Gorljivo je zastupao uvođenje hrvatskog jezika u škole u i uprave, te se odupirao mađarizaciji i germanizaciji Hrvatske.
Njegova borba za integritet Hrvatske i njezinu suverenost, rad na južnoslavenskoj uzajamnosti unutar Austro-Ugarske, usko su povezani s tadašnjim pokretanjem preporoda svih slavenskih naroda na temeljima duhovne baštine sv. Ćirila i Metoda, da tako Slaveni ravnopravno stanu uz bok Germana i Romana, kako u Europi, tako i u Crkvi. Treba razumjeti i okolnosti tog vremena i veliki utjecaj tada raširene ideje panslavizma koji je upravo polovinom 19. stoljeća imao i svoj Prvi veliki kongres u Pragu, a koji je izrastao iz ideja romantizma.
Zbog toga velikog biskupa i domoljuba treba sagledavati u kontekstu vremena u kojem je živio, kao i pokreta, ideja i političkih stremljenja tog vremena. Samo tako možemo razumjeti njegovu veličinu.
Kulturna djelatnost i crkvena djelatnost
Kao inicijator gradnje čuvene đakovačke katedrale, zgrade HAZU u Zagrebu, utemeljitelj obnovljenog Hrvatskog sveučilišta te darivatelj brojnih hrvatskih škola, knjižnica, čitaonica, akademija Josip Juraj Strossmayer je jedan od najznačajnijih kulturnih djelatnika u Hrvatskoj.
Njegove riječi odjekuju snažno i vrlo aktualno u hrvatskom narodu i danas nakon 150 godina: “Narodna je knjiga i glavni plod duha svakoga naroda i glavno pomicalo njegova razvitka, pače u nesnosnim prilikama javnoga života jedino sidro, koje ga čuva od propasti.”
Iako je polje djelovanja Josipa Jurja Strossmayera bilo vrlo široko, on je ponajprije bio pastir svojih sjedinjenih biskupija Đakovačke i Srijemske. Mnogi su ga napadali da je, zanesen svojim velikim idejama i pothvatima, zanemario svoju biskupiju i svoj biskupsko-pastirski poziv. No, dovoljno je samo pogledati Đakovo i biskupiju kakvu je naslijedio i kakvu je predao svojim nasljednicima. Kroz 55 godina biskupovanja učinio je Đakovo pravim središtem biskupije. Dao je izgraditi velebnu neoromaničku katedralu (1866.-1882.), obnoviti zgradu sjemeništa, osniva tiskaru i izdaje Glasnik biskupije bosanske i sriemske (1873.) koji izlazi i danas. Zalagao se za studij teologije na hrvatskom jeziku, o čemu piše: «Tkogod je učio te (teološke) nauke na tuđem jeziku, pak poslije morao propovijedati puku, zna koliko ga je truda i muke to stalo upravo stoga što ga škola nije jur privikla našem jeziku. Ja barem ispovijedam da sam s te strane osobite muke oćutio i pretrpio». Neumorno je obilazio župe svoje biskupije, svećenicima i vjernicima upućivao je svoje glasovite okružnice. U Đakovo je doveo Milosrdne sestre sv. Križa kako bi svojim školskim i karitativnim radom pomogle vjernicima biskupije. U Osijeku je otvorio Dječačko sjemenište, pomagao izgradnju velebne neogotičke župne crkve Sv. Petra i Pavla, prozvane osječkom «katedralom». Zalagao se za pripajanje Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji baranjskih župa, kao i župa valpovačkog i donjomiholjačkog dekanata koje su tada pripadale Pečuškoj biskupiji. To je djelomično ostvareno tek nakon I. svjetskog rata, a potpuno početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća.
A.G. Matoš o velikom hrvatskom sinu Josipu Jurju Strossmayeru
Za svoju domovinu, Crkvu i biskupiju Strossmayer je učinio zaista mnogo. Unatoč čestim razočaranjima, jer mnogi su sprečavali njegov rad, nije odustajao. Bio je doista znak protivljenja, često neshvaćen u svom vremenu, a u kasnijim razdobljima jednostrano prikazivan izvan konteksta i u dnevnopolitičke svrhe svih vlada i država koje su se na ovim prostorima izmijenile tijekom 20. stoljeća.
O Strossmayerovoj širini i veličini naš pjesnik Antun Gustav Matoš je napisao: «Njemačko dijete i najljepši primjer naše asimilacione snage, ‘Eseker’ i hrvatski rodoljub, velikaš Crkve i pionir nauke, najomraženiji i najmiliji sin roda, bez sumnje najslavniji, ‘naša dika’…».
