Antun Nemčić rođen je 1813. u mađarskom mjestu Edde, a umro je na današnji dan 1849. u Križevcima.
U krugu iliraca prijateljevao je s Tomom Blažekom i Ljudevitom Gajem. Službeničku karijeru započeo je kao sudac u Križevcima. Godine 1836. pristav je Županije križevačke i bio premješten u Moslavinu u Osekovo, gdje je 1838. postao počasnim sucem. Tada se već ozbiljno bavio književnim radom. Iz tog vremena datira i njegovo prijateljstvo s književnikom Mirkom Bogovićem s kojim je ostao u najprisnijem odnosu sve do svoje smrti. Povijesne 1848. godine bio je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru, a početkom travnja 1849. imenovan urednim bilježnikom Županije križevačke. Smrt ga je zatekla na službenom putu.
Njegovo je najznačajnije djelo putopisna zbirka Putositnice.
Putositnice nisu neka vrsta nadomjestka današnje novinske reportaže, već je to proza koja je ostvarila i svojevrsni autentični narativni izraz, nezavisan od samog sadržaja izvještavanja. U Putositnicama nas ne zaokupljaju samo događaji nego i način na koji su zabilježeni. Putovanje, kazuje sam Nemčić, može se prispodobiti s polaskom zbirke od slika. Ko što čovjek u njoj mnogo puta uz raskričane slike hladno prolazi dočim se k manje raskalašenomu gdjekojemu tvoru i nehotice natrag vraća, tako i putnik često pokraj raznih prizora stupa bez da mu se ovi u pameti ustanove, dočim možebiti manje znatna pojavljenja u sudjelovanju raznih okolnosti dušu mu zanesu. Što drugi možebiti ni napomenuo ne bi, to mi i nehotice iz uspomena u pero dolazi.
Prvi put u hrvatskoj književnosti 19. stoljeća susrećemo živu pripovjedačku riječ koja svoje opravdanje ne traži samo u jeftinom zapletu, što zamršenijoj fabulaciji i “srcedrapateljskom” sižeu, već izrasta iz autentične jezične interpretacije zbivanja. Putositnice su mala ali dragocjena vratašca odškrinuta prema budućnosti proze jedne književnosti i bez obzira na točne primjedbe da je sintaksa Antuna Nemčića uglavnom latinske provenijencije, u njegovim ostvarenjima kao što su Putositnice, nezavršena proza Udes ljudski, te komedija Kvas bez kruha ili tko će biti veliki sudac uvijek otkrivamo pisca koji je u stanju pružiti radnju, određenu atmosferu, stvoriti samosvojne karakterizacije pojedinih osoba ili situacija i sve to izraziti jezikom koji razumijemo.
U njegovom rodnom seocetu Edde u Mađarskoj, 28. svibnja 2006. godine je u mjesnoj crkvi, na inicijativu Družbe braća hrvatskoga zmaja – zmajskoga stola u Križevcima, otkrivena spomen – ploča s likom Antuna Nemčića. Na svečanosti otkrivanja sudjelovali su uglednici iz Hrvatske i Mađarske, te mješoviti zbor Hrvatskoga pjevačkoga društva Kalnik, otpjevavši skladbu Domovini.
