6. veljače 1911. Ronald Reagan – što povezuje Reagana s Hrvatima i Donaldom Trumpom?

Hrvatima je manje poznato da je Ronald Reagan, kao guverner Kalifornije 1968. potpisao Proklamaciju o hrvatskoj neovisnosti, a 10. travnja proglasio Danom hrvatske neovisnosti napisavši: „Stoga ja, Ronald Regan, Proklamacijom proglašavam 10. travnja Hrvatskim danom neovisnosti i pozivam sve građane na privrženost i podršku opravdanim težnjama svih ljudi za nacionalnu neovisnost i ljudsku slobodu“.
Time je bio jedan od prvih političara na svijetu koji je službeno podupirao hrvatsku borbu za neovisnost.

Američki narod, njegov najveći srednji građanski sloj, pamti Reagana kao najomiljenijeg i najuspješnijeg predsjednika. Taj isti srednji građanski sloj sada je protestno ustao protiv republikansko-demokratskih “elita” i masovno dao potprotu Donaldu Trumpu.

Može li Donald Trump obnoviti Ameriku na Reaganov način?

Na današnji dan 6. veljače 1911. rođen je pokojni američki predsjednik Ronald Reagan. Po ocu bio je irskog podrijetla, a prezime Reagan nastalo je od irskog prezimena O’Regan. Dakako, O’Reganovi bili katolici. Ronaldov pradjed Michael pripadao je prvog generaciji obitelji koja se doselila u Ameriku početkom 19. stoljeća. Prezime O’Regan anglicizirano je u međuvremenu u oblik Reagan. Otac Ronalda Reagana zvao se Jack Reagan i bio je rimokatolik. Ronaldova majka bila je izrazito pobožna protestantkinja pa je Ronald također postao protestant, unatoč katoličkom podrijetlu s očeve strane.

Poput sadašnjeg predsjednika Trumpa, Regan je često bio izrugivan u medijima kao kauboj i glumac, „izgubljeni slučaj“,  promašaj, lakrdijaš i slično.

Dva kriterija uspješnosti – ispunjava li ih današnji predsjednik Amerike?

Ali, postoje dva prilično točna pokazatelja uspješnosti: postignuti rezultati i koliko se uklapate u ukus medija, razvikanih zvijezda i tzv. lijevih intelektualaca. Iz toga slijedi, načelom proporcionalnosti za prvo pravilo i obrnute proporcionalnosti za drugo pravilo:

1. Rezultati Ronalda Reagana bili su fascinantni: američka ekonomija je stala na noge i nezaustavljivo rasla (baš kao i u Trumpovoj prvoj godini mandata) i, što je najvažnije, srušen je zastrašujući imperij komunizma i okončan hladni rat.
2. Što se tiče medija, raznih TV zvijezda, salonskih intelektualaca i drugih u mekofoteljaša, Reagan definitivno nije bio njihov izbor, već prije predmet poruge i šale. A s obzirom na uspješnost Reaganovih predsjedničkih mandata, to bi mogao biti prilično jasan indikator da je ovdje na djelu obrnuta proporcionalnost: što te više ovi društveni “elitistički” krugovi ismijavaju, vjerojatno si uspješniji.

Ronald Reagan je, kao i Donald Trump, istinski vjerovao u američku moć, ne samo vojnu, nego i onu ekonomsku, utemeljenu na snazi i sposobnosti američkog čovjeka za postizanje velikih rezultata. On, kao ni Trump, nije imao problema s idejom američke imperije, barem ne na način kako o tome Europljani razmišljaju.

U trenutku dok je Reagan bio na čelu SAD-a, bio je svjetlo milijunima ljudi koji su bili pritisnuti komunističkom čizmom, te je Amerika predstavljala istinski simbol slobode i nade. Reaganova Amerika bila je zemlja koja je zapadni, demokratski svijet vodila do pobjede u hladnom ratu i svijetu probudila nadu za konačnu pobjedu nad totalitarizmima 20. stoljeća.

I Hrvatima u Jugoslaviji Amerika je bila poput svjetionika nade u slobodni svijet.

Danas, nakon dugogodišnjih iscrpljujućih ratova Busha I. i II., Clintona i Obame, uspona islamističke krize, ekonomske krize i nikada nestabilnijeg Bliskog Istoka, prilične medijske uniformnosti Zapada i Amerike, te sirovog nametanja nove globalne ideologije genderizma, Amerika rijetko da još ikome predstavlja svjetionik slobode i nade. I to je jedan od razloga da se američki narod na posljednjim izborima odlučio za nekoga za koga smatra da može okrenuti novu stranicu, na način sličan Reaganu – Donaldu Trumpu. A on se savršeno uklopio u dva gornja uvjeta kao kriterija uspješnosti.

Reagan i Hrvati – nepoznata naklonost velikog predsjednika malom i hrabrom narodu

Hrvatima je malo poznato da je Ronald Reagan još daleke 1968. kao guverner Kalifornije proglasio 10. travnja Danom hrvatske neovisnosti. Sam Reagan je vlastoručno potpisao Proklamaciju o Danu hrvatske neovisnosti.

Nakon Reaganova potpisa na proklamaciji, isti je dokument izglasala i Skupština Kalifornije. No, tada je jugoslavenski i srpski lobi bio jak, napravili su pritisak i Skupština je povukla svoju izglasanu Proklamaciju o hrvatskoj neovisnosti. Ali tadašnji guverner Ronald Reagan nije želio povući svoj potpis s dokumenta na koji je bio jako ponosan. Bio je to njegov velik doprinos uspostavi buduće hrvatske države i to još daleke 1968. Kao guverner Kalifornije, Reagan je svima poručio – narod Hrvata ima pravo na svoju državu!

Osim Hrvatske, Reagan je podržavao i druge male narode u borbi za svoju samostalnu državu, a redovno je, kao predsjednik SAD-a, primao delegacije Organizacije društva zarobljenih naroda.

U Reaganovoj Proklamaciji Dana hrvatske neovisnosti stoji da se “hrvatski narod još od 7. stoljeća bori za svoju neovisnost i prije gotovo 1000 godina kreirao je jedan od najstarijih parlamentarnih tijela, a to je Sabor. Šezdesetih godina Hrvatska je bila pod silom i terorom koji provodi Jugoslavija i koja je spriječila izbore predstavnika Sabora, te lišila Hrvate osnovnih ljudskih prava samoopredjeljenja, slobodnih izbora, samostalne ekonomije, kulture, religije i jezika. Više od 150.000 Amerikanaca hrvatskog podrijetla živi u Kaliforniji sudjelujući u njenoj ekonomiji, gospodarstvu, kulturnom i političkom razvoju i životu Zlatne države Kalifornije.

Stoga ja, Ronald Regan, Proklamacijom proglašavam 10. travnja Hrvatskim danom neovisnosti i pozivam sve građane na privrženost i podršku opravdanim težnjama svih ljudi za nacionalnu neovisnost i ljudsku slobodu.”