Čini se nevjerojatnim da tu, u našoj blizini u gradu Zadru, čeka na nas Hrvate hodočasnike čovjek Bogoprimac. To je sveti Šimun iz Jeruzalema, čovjek koji je gledao i uzeo iz Marijinih ruku dijete Isusa i prikazao Bogu uz molitvu kada su ga Marija i Josip donijeli u jeruzalemski hram. Jedan od najvećih likova u Bibliji, sveti Šimun starac, ima grobnicu u hrvatskom gradu Zadru. Njegovo NERASPADNUTO tijelo (2000 godina) u Zadru čeka uskrsnuće mrtvih.
Kada je uzeo dijete Isusa iz Marijinih ruku, ispunjen Duhom Svetim i božanskom nadahnućem, izgovorio je riječi koje znaju svi kršćani svijeta, a koje Crkva i narod Božji moli svake večeri na Povečerju u molitvi Časoslova:
“Sad otpuštaš slugu svojega Gospodaru,
po riječi svojoj u miru!
Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,
koje si pripravio pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga Izraelskoga”.
(Luka 2, 29-32)
Nažalost, Hrvati su malo upoznati sa ovom čašću koju ima naša domovina i prekrasni grad Zadar na obalama Jadrana.
I svake godine na dan 8. listopada otvara se njegova škrinja da bi hodočasnici mogli vidjeti neraspadnuto tijelo i pomoliti se za zagovor jednom od najvećih likova i svetaca u povijesti svijeta. Osobito za zagovor mole majke koje ne mogu imati djecu, jer je Šimun držao u svojim rukama utjelovljenu Riječ.
Tradicionalno se svake godine u to vrijeme otvara pozlaćena srebrna škrinja svetog Šimuna koju je dala izraditi hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta, kći bosanskoga bana Stjepana II. Kotromanića i žena Ludovika I. Anžuvinskog – kao zavjet svecu u nadi da će roditi dječaka, budućeg kralja.
Na najuzvišenijem mjestu u Svetištu svetog Šime, iznad glavnog oltara, dva barokna anđela od bronce nose na rukama srebrno-zlatnu škrinju svetog Šimuna. Anđeli su izliveni od zaplijenjenih turskih topova 1648. Škrinja s relikvijama (neraspadnutim tijelom) svetog Šimuna Pravednika najznamenitija hrvatska relikvija, te među najvrednijim relikvijama na svijetu.
Relikvije svetog Šimuna stigle su u Zadar u 13. stoljeću kada je neki mletački križar na putu za Veneciju zbog jake oluje morao pristati u luku. Tu se sklonio i krio tajnu o svetom Šimunu govoreći svima kako je to njegov preminuli brat. Ali, ubrzo se razbolio i njegova je tajna otkrivena, a sveti Šimun zauvijek ostao u Zadru. Od 1632. g. tijelo mu počiva u crkvi Sv. Stjepana prvomučenika koja se otada naziva crkva Sv. Šimuna.
Škrinja je jedan od najdragocjenijih i najvrijednijih eksponata cijele zadarske srednjovjekovne umjetnosti, a po svojim umjetničkim kvalitetama i dimenzijama ide u red cjenjenijih te vrste. Službeno je proglašena spomenikom kulture nulte kategorije (svjetskog značenja).
Stariji Zadrani se sjećaju Drugog svjetskog rata kada su navodno Talijani htjeli prenijeti relikvije sveca i prenijeti ga preko Jadrana. Još danas postoje živi svjedoci koji govore da se brodica čudom nije mogla otisnuti iz Zadra i da je tako tijelo sveca ostalo tamo kamo je i došlo Božjom providnošću – u Zadar k Hrvatima.
