9. veljače 1993., stravičan pokolj dogodio se u Medviđi, a u njemu je živote izgubilo deset pripadnika obitelji Erstić, sve civili. Na područjima pod nadzorom domaćih Srba iz Hrvatske je na okupiranim područjima izvan ratnih djelovanja od 1992-1995. ubijeno 600 civila Hrvata.
Monstruozan zločin je orkestrirao i izveo dio lokalnih, “domaćih” Srba, hladnokrvno pogubivši svoje žrtve od kojih je najstarija starica Šimica Erstić imala 88, a najmlađa djevojka Mira Erstić tek 18 godina. Jedino što su Erstići skrivili bilo je to što su pripadali hrvatskome narodu, a za zločin do danas nitko nije odgovarao, iako se zna da neki od počinitelja i dalje žive na slobodi.
Zločin je uslijedio kao odmazda za provedenu akciju Maslenica, a kukavički okupator, nemoćan da povrati izgubljeni teritorij, svoj je bijes iskalio nad civilnim stanovništvom u okupiranim dijelovima Republike Hrvatske. Ukupno je za vrijeme rata 18 civila Hrvata ubijeno izgubilo u Medviđi zbog nečovječnih postupaka srpske vojske i odmetnutog lokalnog srpskog stanovništva.
I u II. svjetskom ratu Hrvati ovog kraja doživjeli progone i ubijanja od strane lokalnih srpskih četnika.
Na područjima koje su okupirali Srbi u Hrvatskoj, a uz prisutnost međunarodnih mirovnih snaga UNPROFOR-a, izvan ratnih djelovanja je od 1992-1995. ubijeno preko 600 civila Hrvata. Ti ljudi su uopće niti ne spominju kao žrtve rata, a kamoli da s o tom strašnom zločinu snimi film ili kazališna predstava, te da se konačno i hrvatska javnost upozna sa svim razmjerima zločina lokalnih Srba na okupiranim područjima Hrvatske.
