Anto Mikić o novoj enciklici pape Franje: Papa temu ekologije povezuje s temom pravednosti međuljudskih odnosa

epa04804050 Pope Francis delivers a speech during his weekly general audience in St. Peter's Square, Vatican, 17 June 2015. EPA/MAURIZIO BRAMBATTI

“Enciklika pape Franje bavi se dvjema temama – prvo je pitanje ekologije, tj. čovjekova okoliša – zajedničke kuće u kojoj svi skupa živimo. Ako je suditi prema vijestima iz znanstvenih krugova, ta naša zajednička kuća je ugroženija više no ikad. Prijeti nam osnovni opstanak – počevši od vode, čistoga zraka, zdrave hrane. No, nije to jedina tema kojom se ova enciklika bavi. Crkva se zapravo bavi čovjekom, ne samo njegovim opstankom na ovoj zemlji, nego time što i kakav čovjek jest. I ova enciklika, kao i one na koju su upozoravali prijašnje pape, barem od Ivana Pavla II. koji se prvi ozbiljno pozabavio ekologijom, uzrok problema u ekologiji vide u moralnoj krizi čovjeka. Počevši od bibilijskog utemeljenja da je sve što je Bog stvorio bilo dobro, a čovjek je svojim grijehom oko sebe počeo stvarati nered, pa tako u svom okolišu”, pojasnio je za naš portal glavni urednik Hrvatskog katoličkog radija Anto Mikić komentiravši u četvrtak predstavljenu encikliku pape Franje “Laudato si”.

Naglasio je kako se papa ovdje zapravo bavi čovjekom, posljedicama njegova grijeha i poziva ga na obraćenje. To je pitanje uvijek aktualno, od prvih stranica Biblije pa do zadnjih stranica.

“Papa ne govori samo o odnosu čovjeka prema okolišu, govori i o međusobnim odnosu ljudi – povezuje temu ekologije s temom pravednosti međuljudskih odnosa. On od te dvije teme stvara jednu. Kao što je nered u odnosu čovjeka prema okolišu, koji rezultira krizom, tako i nered u društvenim odnosima u kojemu se čovjek ponaša kao gospodar, a ne kao onaj kojemu je nešto povjereno na brigu i na čuvanje”, rekao je dodavši: “Pa i u međusobnim odnosima se ljudi jedni prema drugima, odnosi nacija jedne prema drugima, ponekad znaju ponašati na način gospodarenja, moći, na način potrošne robe, gdje jedni druge zapravo uzimamo kao sredstvo zadovoljavanja vlastitih želja, pobuda…”

“Zanimljivo je kako papa Franjo uspjeva svoje iskustvo koje je stekao u međuljudskim odnosima, ekonomskim odnosima u Argentini, sagledati u svjetlu Kristova poziva i u svjetlu nauka Crkve te ga povezati s drugom temom okoliša kao takvoga. No polazište je jednog i drugoga baš u tome kako doživljavamo čovjeka i već vidim veliki uspjeh ukoliko papa Franjo uspije pobuditi interes za antropolgijom, za središnjim pitanjem što je čovjek – je li on gospodar svega što postoji ili je stvorenje, pa je kao stvorenje pred Bogom odgovoran za ostala stvorenja i za ljude oko sebe, okoliš – tu vidim pravo svjetlo pod kojim se može razumjeti ova enciklika”, pojasnio je Mikić dodavši kako je ova enciklika rezultat kontinuiteta u crkvenom nauku, pa i kontinuiteta kojega možemo promatrati barem kod trojice zadnjih papa. Prvi dokument koji je isključivo bio posvećen ekološkim temama, tj. Crkva uvijek govori o čovjeku i ljudskom grijehu, no prvi dokumet koji je Crkva posvetila tom problemu je dokument pape Ivana Pavla II. To je bilo pismo u povodu Dana mira za Novu godinu 1990. godine, prije 25 godina.

“Papa Franjo je ovdje očito nadahnut svetim Franjom, čije je ime i uzeo, kojega je papa Ivan Pavao II. prije 36 godina, 1979. godine, proglasio zaštitnikom ekologa i ekologije. Teze koje papa Franjo u ovoj enciklici razrađuje već su bile u dosta manjoj mjeri postavljene u pismu pape Ivana Pavla II. iz 1990. godine. Osnovne teze, biblijska i teološka polazišta su već bila stavljena tad. Prethodnik pape Franje, papa Benedikt XVI. u nekoliko se navrata bavio ekologijom. U ovoj se enciklici papa Franjo na nekim mjestima izričito poziva i na neke njegove izraze, ali i u praktičnom smislu”, naglašava Mikić.

Papa Benedikt XVI. je na primjer dao da se obnovi dvorana pape Pavla VI. na krov dao da se postave solarne ploče veličine igrališta. Dao je i da se izradi jedan program prema kojem je država Vatikan u potpunosti treba prijeći na obnovljive izvore energije.

“Ne bih se složio s onima koji ove sadašnjoj papinoj enciklici vide neku revoluciju – svaki papa da nekakav svoj pečat u onome što radi, no crkveni nauk je nešto što se razvija godinama, desetljećima, stoljećima, i uvijek proizlazi iz izvora nadahnutosti Evanđelja. Ova enciklika jest ozbiljan dokument, već je naišao na veliku pozornost u svijetu”, zaključio je Mikić.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr
Photo: fah

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.