Barbara Jonjić: Otvorit’ će se prostor za nove, politički korektne pisme u kojima nema krivi riči

Foto: narod.hr

Vojni rok
Jesi li za ili protiv?
K’o fole mene se pita
Dotlen smo došli je li?
A di smo zaprave?
Došli smo mi lipo na kraj svita
Provalija i propuntavanje
Eto di smo došli
I nije nami problem glad
Nije nami problem standard
Ni čut
Došli smo mi lipo u vrime kad’ se izokriće cili svit samo kako drugačija osoba ne bi bila drugačija
Pa unda lipo triba redon cili svit izokrenit poradi nje
A sve to kako bi se moglo reć
Svi smo isti!
Istoviti!
Zato triba zbit redove nas različiti

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prid očima mi članak
Onoga šta se sprema
Britanski doturi trudnu ženu ne mislu više zvat trudnicon nego trudnon osobon
Trudnon osobon
A dočin se štogod zamisli po izopačenon svitu, naši to gledaju brže, bolje prikopirat u nas
Nu
Nisan iznenađena niti zere
Temelj za to je udaren onon naslovnicon Gender diteta
Sada… iđe redon… mater smeta
Mater ne smi bit’ mater jerbo se poradi te riči nadje ne’ko uvridjen
E
Mala, transrodna osoba plače u ćoši kad čuje tu mrsku joj rič
Mater
Postade priko noći politički nekorektna rič
Soton riči zlostavlja se transrodne osobe po cilome svitu
Red je tomu stat u kraj i kod nas
Zna se kako su u RH transrodne osobe
Jedna na drugoj
Nema kod nas kuće brez uvriđene, transrodne osobe
Zbacile su Pupavca i njegove manjince
S prvoga mista po važnosti
I to nikako ne mere bit’ ured
Zna se kako Pupavac i njegovi uvik i svujdi moraju bit’ prvi
Njegova mačka mora radit’
I za nju se posa’ izmislit’ mora poradi političke korektnosti
U isto vrime Hrvat politički korektno radi po Njemačkoj
Kad Pupavac i svoju zadnju mačku zaposli
Unda će i Hrvat morebit doć’ na red
Pomalo
Doć’ će i većinski, prosječni, najobičniji Hrvat na red
‘Oće
Ako na natječaju prije njega ne zaplače uvriđena, transrodna osoba
Jerbo
Pozitivna diskriminacija je imperativ

Dite će još do zeru bit’ osoba brez spola
Rodit će se dite u kući
I svi će morat mučat i krit je li ‘ćer ili sin
Nestat će za vike vikova ona pisma
Pukni puško, rodilo se muško
A ni Oliver neće imat kojon prigodon pivat onu o ćeri
Nema
Otvorit’ će se novi prostor
Za nove, politički korektne pisme
U kojima nema krivi riči

Brez spola će dite pelene nosat
I školu upisivat’
Do jedno osamleste godine zinit neće smit je li muško ili žensko
To će smit reć’ iza troji vrata
Isprid najbliži prijatelja i svojte
Krijomice… iza ponoći
Onako kako se prije pivalo
Marjane, Marjane
Nema ćeri… nema sina
Jerbo
To vridja trudnu osobu
A trudna osoba u svome tilu ne nosi novu osobu
Velika je briga šta će rodit trudna osoba
Do poroda trudna osoba ne zna ništa
Samo nagađa
Ne pokaže njoj ultrazvuk k’o materi sve
Ne pokaže njoj otkucaje srca rano
A ni pricizne mire
Ne priznaju oni prvo tromisečje
Ni čut
Trudna osoba po njima postane trudna samo ako nekin čudon
Ne iskoristi pravo na izbor
Ono do trudnoće se baš valjala u bogatstvu, ljubavi i satrala je karijera
Pa ostavila pravo na izbor postrani
Kako bi postala
Trudna osoba
Pa – Osoba rodilja
Pa – Roditelj broj jedan

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sve se smislilo kako se ne bi našli uvriđeni ovi što se rećemo oženu
Tri, čet’ri puta
Pa nakon sedmero dice
U svojoj pedesetoj s’vate kako toj svojoj dici nisu ćaća nego mater
Priko noći s’vatu
Ae
To je zera
I taka tamo-‘vamo osoba priko noći postane – nametnuti uzor
Silu ljude da se takoj tamo-‘vamo osobi divu i klanjaju k’o zlatnomu teletu
Tak’e se ne smi’ krivo pogledat
Nije tolerantno
Mene se k’o mater smi’ vriđat
Jerbo nisan priportana iz muška
I ne priznan pravo na izbor nakon začeća diteta
Ne znan smin li još uvik reć kako san bila trudnica
U trudničkoj vešti
S vitaminin za trudnice
S trudničkon knjižicon
I kako je na uzv sliki bilo moje dite
Moja mala ‘ćer… pa sin…
Njezin ćaća… nije bijo trudnica
Ni rodilja
Ni mater
A nije ga to vriđalo
Njemu bilo prikodrago što je – ćaća

Mater
Ćaća
To nisu samo riči
To su simboli
Nema u našin glavama mista za nedefinirane osobe
Naš Bog ne stvara ljude brezspolce
Ne stvara
Ne množimo se sporan
Ne stvara Bog roditelja broj jedan i dva
On stvori dvoje od svega

Patimo od imena
I papira
Ima nas i tak’i
‘Oćemo rodni list
Di lipo piše ime diteta
I spol
Jerbo mi virujemo u ravnopravnost
Ali ne priznamo jednakost
Nije muško i žensko jednako
Nije isto
Jednako je vridno
Ali nije isto
Nema ćaće koji doji dite
Nema
I u stara doba vodilo se računa
Žene su kuvale i prećale kruv
Vrtile se okolo dice
A muški išli u svit za kruvon
Isto tako su muški kopali oko loze
A žene vezale loze i promanjivale
Znalo se šta je muško
Šta je obitelj
Nisi u ta doba ima muško
Koje dane provodi prid ogledalon
I ljubi sliku svoju dok ne zamanta
Nisu unda muški kupovali šminku
Nije unda bilo modni mačora
Na vagone
Muško nije sidilo prikriženi’ noga
Niti vezlo Vilerove goblene
Cipala su se drva i gradili se zidovi
Nije se muško bavilo
Seockin pričan
I gledalo ženska posla
Samo nediljon je muško
Valjalo buće
Štrocalo o tolu
I mlatilo šijavicu

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pitaju se ovi dana jesmo li za vojni rok
Dašta smo!
Za sve što će osvistit’ muško kako je muško
‘Ko je
Šta je
Jerbo nema sva’k’ sriće ponit to iz kuće
Nema sva’k’ pravi uzor
A pravi uzori falu našoj mlađariji
Falu in vrlo
Kad smo kod uzora…
Naša treća, Imocka bojna
Slavi obljetnicu svake godine
Svečano se postroju kroza naš lipi grad na gori
Jedne godine je moj mali rodijak
Iša’ gledat sa svojin ćaćon postrojenu vojsku svoga poginuloga strica
Pa kad je doša’ kući
Pitala ga njegova baba i teta šta je vidijo
A on cili sritan

– Vidijo san Hrvate!

Vidijo Hrvate…
To je njemu naša vojska
To je njemu – uzor
Znat’ će taj reći ‘ko je ubijo ćaću maloga Glavaševića
Znat će imentovat agresora
Znat će i neće se bojat’ reć
Nema u tak’oj glavi mista za relativiziranje
Jerbo sve polazi od uzora
Onaj komu srce zaigra na odoru hrvacke vojske
Taj se neće slikavat’ okolo s Pernaron
Anacijonalnon i kvazi anarhističnon ikonon
Taj će znat kako se tenkovi ne ubijaju
Taj neće dat da mu ćaću i mater zoveš
Osobon broj jedan i dva
Ne da dite su pravin uzoron broj uz roditelja
Tako dite ima uvik svoju
Mater
Ćaću
Pa neka su i pokonji
Uzet mu to ima pravo samo Bog
Samo Bog
A ne neki zakon
Prikopiran iz vrlog, izopačenog svita

Tekst se nastavlja ispod oglasa

*Kolumnistica Naroda, Barbara Jonjić, koja piše na ikavici, diplomirana je pravnica i mama četvero djece s kojima sama živi u Imotskom dok suprug zarađuje za obitelji radeći u Njemačkoj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.