Odjel za hrvatsko glagoljaštvo Matice hrvatske u petak, 22. veljače u povodu Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva u Palači Matice hrvatske organizira niz radionica i digitalno učenje glagoljice.
Hrvatski sabor 22. veljače proglasio Danom hrvatske glagoljice i glagoljaštva
Digitalno učenje glagoljice vodit će Josip Mihaljević, kaligrafsku radionicu Maja Jugović, radionicu Glagoljična pamtilica na predlošku mjeseci iz Hrvojeva misala Irena Vojvodić, a radionicu glagoljičnoga nakita Irena Vojvodić, priopćila je Matica hrvatska.
O “Misalu po zakonu rimskoga dvora iz 1483.” održat će predavanje učenici glagoljaši Stjepan Rusan i Petre Rožić iz Glagoljaškoga središta “Frankopan” zagrebačke Osnovne škole Frana Krste Frankopana, a predavanje u prigodi 615. obljetnice “Hrvojeva misala” iz 1404. održat će učenice Paola Naranđa i Barbara Šimrak.
Glagoljica je, kako ističe Matica hrvatska u povodu Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva, prvo pismo hrvatskoga jezika, a jezik je najsnažnije identitetsko obilježje jednoga naroda. Sačuvani glagoljični tekstovi potječu iz 11. st., a glagoljica je kao pismo hrvatskoga jezika bila u uporabi do 20. st.
Godine 1905. tiskan je posljednji glagoljični misal, a 1917. godine posljednja glagoljična početnica, napominje Matica.
Hrvati su, naglašava se u priopćenju, više od tisuću godina sve što im je bilo važno, bilježili glagoljicom: književnoumjetničke tekstove, pravne tekstove, medicinske tekstove, diplomatske dokumente, povijesne tekstove, liturgijske tekstove, administrativne tekstove i epigrafske spomenike.
Glagoljaši stvaraju Hrvatima prvi hrvatski književni jezik, uvode Hrvate u Gutenbergovu eru tiskanjem prve hrvatske tiskane knjige na hrvatskome jeziku – jedinoga misala u Europi koji nije tiskan na latinici i na latinskome jeziku, prve južnoslavenske tiskane knjige, podsjeća Matica, napominjući da su prve hrvatske glagoljične tiskare bile Senj, Rijeka i Kosinj(?).
Prva svjetska povijest u Hrvata tiskana je glagoljicom, ističu iz Matice, dodajući da glagoljaši prvi prevode Bibliju na hrvatski jezik. Prijevod nije pronađen ali postoje zapisi koji svjedoče o njezinu postojanju.
Hrvatske glagoljaše Karlo IV. poziva u Emaus (Prag) odakle šire glagoljičnu pismenost i hrvatski crkvenoslavenski jezik od 1348. do 1430. godine, napominje Matica hrvatska i podsjeća da su francuski kraljevi prilikom preuzimanja prijestolja od 14. st. do 1789. prisezali na hrvatsku glagoljičnu knjigu Reimski evanđelistar. Hrvatska glagoljična knjiga, osim u Hrvatskoj, čuva se u 26 zemalja svijeta.
Ovako bogata i dugotrajna glagoljaška kultura bitno je obilježje identiteta hrvatskoga jezika. “Ujedinjuje u sebi i baštinu i identitet ulazeći kao sastavnica jezičnoga identiteta i u sve druge identitetske aspekte s kojima je jezik povezan, pa tako i u nacionalni identitet čineći njime Hrvate prepoznatljive u europskom i svjetskom kulturnom okruženju”, ističe Matica hrvatska.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
