“Čitao sam tekst, nisam gledao predstavu. Nakon što sam pročitao tekst, ne pada mi na pamet ići gledati predstavu. Radi se o prljavome falsifikatu temeljenom na KOS-ovim transktriptima i Hrvatska je vjerojatno jedina zemlja u svijetu u kojoj se može ovako blatiti, klevetati i omalovažavati najsjajnije razdoblje hrvatske povijesti kada je obranjena hrvatska država od srpsko-crnogorske agresije. U normalnim državama, koje drže do svog dostojanstva, svako blaćenje države na ovaj način protuzakonito je i bilo bi sankcionirano”, rekao je za Hrvatski tjednik od 19. svibnja 2016., br. 608, prof. dr. sc. Andrija Hebrang, ratni ministar zdravstva u Vladi RH i predsjednik Glavnog stožera saniteta RH, o autorskom projektu redatelja Mirana Kurspahića, predstavi ‘Pad’.
Predstava je nedavno premijerno izvedena u Zagrebačkom kazalištu mladih, a glavna je tema predstave tragedija pada Vukovara.
Kurspahić tvrdi kako to njemu simbolizira i posljedični pad ljudskoga morala. Pomoć oko predstave dao mu je i Branko Borković, a Kurspahić se pohvalio na HRT-u, ugošćen kod Stankovića u NU2, kako je Borković bio vrlo susretljiv.
U najavi predstave tvrdi se da je “nastala interpolacijom autentičnih povijesnih dokumenata i napisanog, izmišljenog dramskog teksta”
Predstava je međutim utemeljena na KOS-ovim falsifikatima komunikacije između prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedakovića koji su nastali za vrijeme rata i kojima se nastojalo na sve načine uništiti i zločinačkim prikazati hrvatski državni vrh, vojsku i okupirati Hrvatsku.
Mustafa Čandić, nekadašnji major JNA i pomoćnik načelnika Centrale kontraobavještajne grupe KOS-a u RZiPZO JNA, tijekom suđenja Slobodanu Miloševiću na suđenju u Haagu 2002. potvrdio je postojanje Operacije Labrador.
Posvjedočio je također da su agenti KOS-a ne samo prisluškivali nego i montirali telefonske razgovore zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedakovića Jastreba s političkim i vojnim vrhom Zagreba uoči pada grada 1991., kako bi onda ti razgovori zvučali „u skladu s propagandnim ciljevima tadašnjeg vodstva JNA“.
U Kurspahićevoj predstavi prikazuje se scena večere u bunkeru gdje se vodi razgovor o nogometu i sličnim lakim temama dok pada Vukovar, a nazočni su predsjednik Tuđman, Gojko Šušak, Hrvoje Šarinić, Antun Vrdoljak, Branka Šeparović i dr. Andrija Hebrang.
“To što je napravio Kurspahić, uklapa se u današnje orgijanje protiv hrvatske države koje radi tzv. ljevica, a zapravo jugonostalgičari,” kaže o toj predstavi dr. Hebrang i dodaje “Dakle, sve što je napisano, apsolutna je laž, a treba razotkriti tu laž i reći zašto je ona nastala 1991.”
Opisujući srpsko-crnogorsku agresiju s oružjem JNA protiv Hrvatske dr. Hebrang podsjeća na bitku za teritorij Hrvatske do crte Virovitica-Karlovac-Karlobag i etničko čišćenje u kojoj su navedeni agresori pobili osam tisuća civila, od čega polovinu žena i djece, a Vukovar je odabran kao strateška točka napada.
Ti su transkripti nastali u kuhinji KOS-a, koji je upravljao kompletnom srpsko-crnogorskom agresijom s oružjem JNA protiv Hrvatske, to je bila politička predigra. “Prvo su lansirali dvije parole: Ako padne Vukovar, past će Tuđman; Ako padne Vukovar, past će HDZ. U to su vrijeme nastali i falsifikati koje Kurspahić sada upotrebljava za svoj scenarij, s istom namjerom”, upozorava dr. Hebrang.
“Najstrašnije je u ovom kontekstu je što se uloga predsjednika Tuđmana srozava do razine izdaje. Tu kvaziautor, prepisivač KOS-ovih laži i lažnih transkripata, optužuje Tuđmana da je pred pad Vukovara igrao tenis, karte… drugim riječima, ugodno se provodio i baš ga je bilo briga za katastrofu koja se događa u Vukovaru. Naravno, to su teške izmišljotine”, ističe dr. Hebrang.
Ratni ministar zdravstva u Vladi RH i predsjednik Glavnog stožera saniteta RH dalje navodi kako je tih dana bio često s predsjednikom Tuđmanom. Zbog jačanja obrane Vukovara imali su česte sastanke upravo da se sve oružje koje uspiju dobiti na ilegalnom tržištu, “jer se u našoj javnosti izbjegava podatak da je Budimir Lončar, tadašnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije, u New Yorku u UN-u, isposlovao embargo za kupovinu oružja i time dao golemu prednost JNA. Što god smo kupili pod tim embargom, sve je išlo za Vukovar”, razmišljali su i o inačici što ako padne Vukovar, kako zaštititi civilno stanovništvo, prisjeća se dr. Hebrang.
“Noć pada Vukovara jedna je od najdramatičnijih koju je doživio predsjednik Tuđman i svi mi oko njega. To je bila noć u kojoj sam završio pregovore s generalom Rašetom o neutralizaciji bolnice”, naglašava dr. Hebrang.
Opisujujući te dramatične trenutke i zbivanja oko vukovarske bolnice, razgovore s dr. Vesnom Bosanac, ratnom ravnateljicom bolnice u Vukovaru, i dan kada mu se umjesto dr. Bosanac na telefon javio muški glas koji mu odgovara: ‘Ustašo, nema više tvoje doktorice’ i prekida liniju, dr. Hebrang ističe “To je bio znak da su upali u bolnicu, da nisu poštivali sporazum i da je počeo masakr”, te dodaje da je odmah odjurio u kabinet predsjednika Tuđmana da ga o tome izvijesti.
“Sad dolazi do scene što se dogodilo u noći pada Vukovara, suprotno onome što opisuje falsifikator Kurspahić. Zateknem Tuđmana s američkim veleposlanikom Zimmermanom. On je pozvao Zimmermana hitno, imamo i živog svjedoka – Tončija Vrdoljaka koji je tu bio. Njih trojica su bili u Tuđmanovom kabinetu i strahovito žučno razgovarali. Kad sam ušao unutra, shvatio sam da se Tuđman svađa s američkim veleposlanikom”, navodi dr. Hebrang. Sam dr. Hebrang američkom je veleposlaniku također rekao da je američki predsjednik mogao spriječiti vukovarsku tragediju. Tu noć dogodila se Ovčara i tragedija koju svi znamo. Amerika, Europa i cijeli svijet dopustili su da se potkraj 20. stoljeća usred Europe ubija jedan grad.
Prvom hrvatskom predsjedniku Tuđmanu “oči su bile pune suza kad je pao Vukovar. Nije mogao niti govoriti. Uvijek je govorio: ‘Kako god da se završi ovaj rat, Vukovar ostaje najveći ožiljak na mome srcu’. I sada, nakon toliko godina pljuvati po Tuđmanu, po obrani Vukovara, po hrvatskoj politici i servirati ovakve laži mladoj generaciji – to je zločin. To nije politički zločin, to je zločin nad ljudima, nad životima koji su tamo stradali i za koje više nikada nećemo znati ni gdje su, ni kako su završili. To što je Kurspahić napravio ima orkestrirani cilj lažno informirati mlade ljude jer je cijela stvar ionako bačena u zaborav, pokazati im da žive u državi koja je rođena u zlu, koja je rođena u uživanju jednih dok su ginuli drugi. U srcu im treba usaditi mržnju za zemlju u kojoj žive. Za mene veći zločin Kurspahić nije mogao napraviti niti će moći napraviti u svome životu. On je definitivno slijednik KOS-ove propagande, ali sada u drugim uvjetima“, zaključuje dr. Andrija Hebrang za Hrvatski tjednik kojeg u cijelosti možete pročitati u broju 608. od 19. svibnja 2016.
Tekst se nastavlja ispod oglasa