Društvo hrvatskih književnika (DHK) obilježilo je u utorak Dan hrvatske knjige podsjećanjem na bogati opus hrvatskog književnika Ive Vojnovića, istaknutog hrvatskog dramskog pisca koji je zadužio hrvatsku književnost, ali ostvario i značajnu međunarodnu recepciju.
U povodu 90. obljetnice Vojnovićeve smrti Društvo je priredilo glazbeno-scenski program, a o njegovu književnom opusu govorio je Tihomil Maštrović.
“Ivo Vojnović u hrvatskoj književnosti ima mjesto istaknutog pisca koji je krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća u prozi, poeziji i dramskoj književnosti, razbivši tradicionalne kanone, otvorio nove obzore hrvatskoj književnoj riječi, a to uistinu nije malo”, istaknuo je Maštrović.
Posebno mjesto za Vojnovićevo djelo imao je njegov rodni Dubrovnik. “Bio je pjesnik i pisac Dubrovnka, sve što je napisao opsjednut vizijom Dubrovnika ostalo je kao književna vrijednost, a djela izvan kruga te njegove inspiracije, izvan kruga pripadnosti rodnom gradu danas je mrtvo, kao što su mrtvi svi oni hvalospjevi Vojnovićevih već zaboravljenih kritičara koji su najbučnije hvalili baš ono što je bilo osuđeno na propadne”, ustvrdio je.
Maštrović je rekao kako gotovo da nema grada koji je snažnije djelovao na nekog hrvatskog pisca nego što je to bio slučaj s Dubrovnikom i Vojnovićem. “Iako rođeni Dubrovčanin on je u tom gradu najmanje boravio, život ga je vodio u neke druge sredine, no ljubav prema gradu u njemu je tim više rasla”, napomenuo je.
“Premda je Vojnović kao malo koji hrvatski pisc književno stvarao s osobitim nastojanjima da njegova djela budu u skladu sa suvremenim književnim zbivanjima i estetskim pravcima, što mu je u nekih kritičara pribavilo pridjev književnog pomodara, i iako je neka svoja ostvarenja stavljao u službu političke pragme i mutnih, internacionalnih, sveslavenskih, utopijskih povijesnih vizija, ipak je samo jedna sredina poslužila kao neiscrpno vrelo njegovih uspjele književne inpiracije, umjetničke prosudbe i životne nazore, a to je grad njegovih vječitih težnji, pjesničkih doživljaja i sudbine – Dubrovnik”, istaknuo je Maštrović.
Po njegovim riječima, Ekvinocij i Dubrovačka trilogija pokazuju kako je Vojnovićeva percepcija u inozemstvu bila jako dobra, djela su bila prevođena na mnoge jezike. “Ne samo Dubrovačka trilogija, njegovo najzrelije djelo, nego i druge drame, uz Begovićeve, bile su najizvođenija hrvatska dramska djela u inozemstvu tijekom 20. stoljeća”, dodao je.
Unatoč Vojnovićevu značaju za hrvatsku književnost, on u Zagrebu još nema ulicu sa svojim imenom, a svi dosadašnji pokušaji Društva hrvatskih književnika da je dobije zastali su već na dogovorima s Gradom Zagrebom, pa Maštrović predlaže da se u povodu 90. obljetnice piščeve smrti ta inicijativa ponovno pokrene i da se tako “ispravi nepravda”, da dobije ulicu u gradu u kojemu je ostvario sve svoje najveće književne i dramske uspjehe.
DHK obilježio Dan hrvatske knjige i Svjetski dan knjige
Đuro Vidmarović, predsjednik DHK, podsjetio je da je UNESCO pokrenuo obilježavanje Svjetskog dana knjige i autorskih prava na datum kada su 1616. umrli Cervantes, Shakespeare, de la Vega, a sama zamisao zasniva se na katalonskom običaju darivanja knjiga i ruža na dan sv. Jurja. Naime, prema tradiciji iz srednjeg vijeka na taj dan muškarci su svojim djevojkama darivali ruže, a od 1925 postao je običaj da žene zauzvrat muškarcima daruju knjige, pa se danas na taj datum proda u Kataloniji i do 400 tisuća knjiga, gotovo polovica od godišnjeg broja prodanih knjiga.
Dan hrvatske knjige obilježava se 22. travnja odlukom Hrvatskog sabora od 1996. godine u spomen na Marka Marulića koji je tog datuma 1501. dovršio “Juditu”.
Vidmarović kaže kako jeu posljednje vrijeme u svijetu sve veća zabrinutost u vezi s čitalačkim navikama, pogotovo mladih, a čini se da su i stariji više zainteresirani za sapunice i serije, mladi za internet i društvene mreže, a malo tko čita.
“Knjiga je od davnina najveće duhovno bogatstvo naroda, temelj kulturne riznice svakog čovjeka, knjige šire vidike, oplemenjuju i obrazuju. Čitajte, uživajte u trenucima s knjigom, razmjenjujte i raspitujte se o knjigama, cijenite književnost i sjetite se da je knjiga najbolj poklon”, poručio je predsjednik DHK-a.
U programu DHK-a posvećenom Ivi Vojnoviću (1857.-1929.) stihove je čitao glumac Joško Ševo, a na klaviru je svirao mladi glazbenik Vedran Janjanin.