Nemogućnost začeća ima mnoge uzroke, ali baš zato što je to velik problem odlučili smo se na jedno ovakvo konkretno djelo tj. mjesto gdje se s tim problemom može doći, popričati, dobiti savjet svećenika, blagoslov svećenika, možemo zajedno moliti, razmatrati, ono što zapravo zovemo i križem, jer takozvana neplodnost je u crkvenim dokumentima, rječniku, praksi nazivana križem.”, istaknuo je p. Marko Glogović za Hrvatsku katoličku mrežu.
Na svetkovinu Male Gospe 8. rujna u Sveticama kod Ozlja svečano je otvorena ‘Nazaretska kućica’, duhovno utočište za supružnike željne potomstva, mjesto susreta, molitve, radosti i zahvalnosti za plodove molitve.
Ideja oko otvaranja ‘Nazaretske kućice’ proizašla je iz iskustva p. Marka Glogovića tijekom 20 godina djelovanja u Apostolatu za život.
„Već točno 20 godina, koliko je star ili mlad naš Apostolat za život koji smo mi pavlini pokrenuli 1999. u rujnu na blagdan Gospe Žalosne u Zagrebu, intenzivno radim s bračnim parovima koji žele djecu. Puno mislim na njih, puno molim za njih i s njima i zaista mislim da je ovo Božji ili Gospin dar za 20. obljetnicu našeg Apostolata, da smo mogli doći do jednog posebnog mjesta susreta i molitve za one koji žele začeti i roditi djecu. Mi znamo da je to ogroman problem u današnje vrijeme posvuda, a pogotovo kod nas na zapadu.”, kazao je povodom otvorenja ‘Nazaretske kućice’ p. Marko Glogović, idejni začetnik ovog projekta.
“Nemogućnost začeća ima mnoge uzroke”, istaknuo je p. Glogović dodajući da postoji čitav jedan mozaik uzroka: duhovnih, psihičkih, fizičkih, materijalnih, povezan je i s poslom, s prehranom, sa stresom. “Ali baš zato što je to velik problem odlučili smo se na jedno ovakvo konkretno djelo tj. mjesto gdje se s tim problemom može doći, popričati, dobiti savjet svećenika, blagoslov svećenika, možemo zajedno moliti, razmatrati, ono što zapravo zovemo i križem, jer takozvana neplodnost je u crkvenim dokumentima, rječniku, praksi nazivana križem.”
(…)
Zanimljiva je priča kako je nastala ‘Nazaretska kućica’ u Sveticama kod Ozlja.
„Naš samostan Svetice posvećen rođenju Blažene Djevice Marije od 16. stoljeća, nalazi se na brdu na 520 metara nadmorske visine, a kraj samostana 50-ak metara dalje imali smo već možda i 150 godina jednu lijepu, ne preveliku, ne premalu štalicu od 100 kvadrata koja je prije pavlinima služila za stoku”, tumači p. Glogović.
“Moram reći da pavlina ovdje nije bilo 200 godina, jako dugo nije bilo ni svećenika, jer je `47. ovdje ubijen svećenik, pa je zavladao strah. Međutim, ja sam prije godinu dana šetao, odnosno mene je šetao moj pas, imam jednog simpatičnog psa, inače se zove Gringo Glogović”, nasmijao se p. Marko i nastavio: “I dok sam molio krunicu odjednom stanem i gledam tu štalicu s glavne ceste, a štalica je prekrivena drvećem. Dakle džungla, potpuno neugledna, potpuno nevidljiva, neupotrebljiva rekli bismo, s rupama na krovu, s popucalim zidovima, ne možeš ni doći, a ako i dođeš ne možeš ući, puna je životinja, zmija, lisica, a iza štale je šuma. Međutim, meni je u tom trenutku tako jasno sinulo da bi tu štalicu trebalo prenamijeniti, preurediti, ne znam to opisati. Jednostavno mi je došla konkretna misao, jedan plan da ta štalica postane baš ovo što je sad već na pragu završetka, a to je ‘Nazaretska kućica’ Male Gospe, odnosno štalica ili jaslice Male Gospe. Radi se o bebi Mariji, o maloj Mariji, rođenoj od Ane i Joakima, o onoj koja kaže poslije u Lurdu: ‘Ja sam Bezgrešno Začeće’.”
(…)
P. Glogović ističe kako je ova pobožnost poznata u Italiji i Francuskoj gdje je i nastala u 15. stoljeću, no kod nas je gotovo nepoznata. Nada se stoga da će ovo mjesto biti blagoslovljeno mjesto susreta, molitve, radosti i zahvalnosti za plodove te molitve. S obzirom da i nosi ime Male Gospe, svečano otvorenje bilo je na svetkovinu Male Gospe 8. rujna, no ova kućica neće primati samo parove željne djece, već će tu moći doći i roditelji, djedovi i bake, zahvaliti na potomstvu, zahvaliti na svojoj djeci i unucima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
