Dva hrvatska nacionalna svetišta, ono iz Marije Bistrice i karlovačko svetiše, sjedinila su se u molitvi i štovanju svetoga Josipa u Velikoj pobožnosti svetom Josipu, 17. svibnja 2017. godine. Preč. Domagoj Matošević, rektor Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke, zajedno sa svojim zborom, hodočastio je svetom Josipu u Karlovac i predslavio svetu misu. Koncelebrirali su mons. Antun Sente, ml., rektor Svetišta, o. Czeslaw Bielen iz karlovačke Župe BDM Snježne-Kamensko i vlč. Filip Pavlović, župni vikar.
U prigodnoj propovijedi preč. Domagoj Matošević opisao je nekoliko vrlina svetog Josipa koje proizlaze iz njegove duboke povezanosti s Bogom, a koje bi svaki vjernik trebao nasljedovati i po njima živjeti. Kao prvu vrlinu istaknuo je Josipovu snagu u osobito teškim životnim poteškoćama i slobodu od traženja bilo kakvih potvrda drugih ljudi, pohvala ili čak ljubavi, jer je znao da ga Bog voli i da se samo na Njega može osloniti. „Ako smo povezani s Bogom znat ćemo da smo ljubljeni i tako ćemo ljubiti druge i biti oslobođeni te nezasitne gladi za potvrđivanjem.“ – pojasnio je predvoditelj misnog slavlja. U nastavku propovijedi kazao je da čovjek koji je urezan u Boga nije izuzet od patnje, ali je sposoban tu patnju preobraziti. Pa i sam Josip je jako patio kada je sazano da je Marija trudna, a znao je da dijete nije njegovo. „Mnogi sveci su znali reći da Bog dopušta patnju u našem životu kako bi proširio našu dušu, kako bi onda u našu dušu moglo doći više Njegovih milosti, jer patnja sama po sebi nema smisla. Ali ona može biti mjesto, trenutak, kada će baš Bog izliti svoju milost, kad će nas blagosloviti. I zato je sveti Josip divan primjer vjernika koji zna patiti, ali on zapravo ne pati sam, nego s Bogom koji osmišljava njegovu patnju, koji mu ulijeva nadu i hrabri ga da ide dalje!“ – naglasio je preč. Matošević. Posljednja propovijednikova misao bila je da čovjek koji je u Bogu i sa Bogom poštuje drugu osobu u njezinoj jedinstvenosti i originalnosti, ljubi je zbog onoga što ona jest, a ne zbog onoga što njemu znači. Jedan od najboljih primjera takve ljubavi je Josipov i Marijin djevičanski život. „Josip je zavolio Mariju u Njezinom poslanju. Radovao se tome da ona ostvari svoje poslanje. I to je prava ljubav! Prava ljubav je kad se raduješ drugome u onome što je njegovo poslanje! I kad dopuštaš da se druga osoba ostvari. To je prava ljubav i u jednom braku, u jednom braku kada se suprug raduje ostvarenju svoje supruge i obrnuto!“ – naglasio je preč. Domagoj.
Na kraju misnog slavlja mons. Sente darovao je preč. Matoševiću u znak zahvalnosti repliku kipa svetog Josipa, a preč. Matošević izrazio je zadovoljstvo s bliskošću i povezanošću dvaju nacionalnih svetišta, te istaknuo da se i u Mariji Bistrici mole da sve više ljudi štuje i moli zagovor svetoga Josipa i da njegovo Svetište postane mjesto duhovne okrijepe za sve vjernike.
