“Temelj svakog našeg promišljanja o bl. Alojziju jest njegova nepokolebiva vjera u Boga, silno pouzdanje u Božju providnost i Božji sud o ljudima i događajima koji ne ovisi o trenutnim političkim stavovima. Ta čvrsta vjera u Boga prisutnoga, ispovjeđena njegovim geslom: U tebe se Gospodine uzdam, nosila je bl. Alojzija kroz sva iskušenja vremena u kojem je živio. Nije se mogao uzdati u ljude! Ta vidio je kako mnogi dobri ljudi, mnogi pravedni padaju pod silom zla koje ih je lomilo. Pouzdao se u Božju pravednost potpuno uvjeren da zadnja riječ o njemu neće biti ljudska nego Božja. Doista se na njemu ostvarila riječ Pisma: Pravednik će moj od vjere živjeti. I zadnja riječ je zbilja bila Božja, izrečena kroz usta, sada svetog pape Ivana Pavla II. u Mariji Bistrici prigodom beatifikacije: Blaženik i mučenik! Ugledaj se u njega, Crkvo zagrebačka! Časti ga hrvatski puče!”, tim je riječima započeo homiliju pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski predvodeći prvi dan trodnevnice uz Stepinčevo u zagrebačkoj, Stepinčevoj katedrali.
Uz biskupa Gorskog koncelebrirali su postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja, kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Stjepan Večković, rektor katedrale Josip Kuhtić te kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog dr. Matija Berljak i dr. Marijan Franjčić.
Podsjetivši na Stepinčevu duhovnu oporuku u kojoj Blaženik piše vjernicima: “Stojte čvrsto u Gospodinu! Samo je u Bogu vaša sreća i vremenita i vječna. Izvan Boga ne ostaje ništa nego propast”, biskup Gorski je rekao kako nas i danas Blaženik poziva “sačuvati neokrnjen poklad vjere koja je trajno kušana ponudama lažnog neba na zemlji. Sustavno širenje nevjere, svijeta bez Boga, djelovanja bez moralnih načela pod geslom – dobro je ono što je korisno ili ugodno – neprestano je prisutno u svijetu. Bezboštvo ne postoji samo u javno proklamiranim stavovima, mnogo je opasnije ono koje se potiho uvlači pod kožu vjernika pod izlikom potpune slobode bez odgovornosti, rađajući bezbožnim djelima mržnje, osude, nepravde prema onima najbližima, odbacivanjem života. Nažalost i kršteni ljudi vode se geslom: Što vrijedi život bez dobiti, ili tijelo bez užitka? Što vrijedi život bez kese i torbe ili tijelo bez kruha i odjeće?”
A upravo na takav pogrešan stav prema životu i tijelu upozorava Isus u evanđelju. Šaljući u svijet svoje učenike, određuje stroga pravila djelovanja, ne nositi sobom: ni kruha, ni torbe ni novca o pojasu ni dviju haljina. Izgleda nerazumljivo to što svojima uskraćuje osnovne životne potrebe, kruh i odjeću, sredstva za život koja se uz novac obično nose u torbi, no, ističe biskup Gorski, Isus ih zapravo uopće ne uskraćuje: “On zna da su nam te stvari potrebne za život. No, simbolika tih sredstava daleko je važnija no što nam se na prvi pogled čini. Ona se naime od korisnih potreba veoma brzo znaju pretvoriti u okrutne gospodare, u božanstva koja zarobljavaju prividom ispunjenja svih potreba niječući tako osnovnu duhovnu potrebu, potrebu za Bogom. A svjedoci smo takvih zbivanja. Međutim, svijet bez Boga je svijet bez budućnosti kako nas Blaženik upozorava: Svaki pokušaj izgraditi kulturu, civilizaciju, sreću jednog naroda bez Boga, znači zapečatiti njegovu vremenitu i vječnu propast.”
Može se ostvariti i veliki uspjeh, no sve se bez Boga raspline u pijesku vremena i nestalnosti trajanja. Tako se ostvaruju riječi proroka Jeremije: Gospodine, svi koji te ostave posramit će se, jer ostaviše izvor žive vode. Zato bl. Alojzije opominje sve roditelje svih vremena: Pazite da ostavite sinu za baštinu vjeru! Što mu koriste milijuni ako izgubi vjeru! Naprotiv, ako mu ništa drugo ne ostavite, nego samo vjeru, bit će sretan!
‘Vjernost Bogu i vjernost Crkvi neraskidivo su povezani i trajno iskušavani’
“Iz takve nepokolebive vjere u Boga, izrasta vjernost bl. Alojzija prema Crkvi”, rekao je biskup Gorski istaknuvši da je “bl. Alojzije mučenikvjernosti Bogu i Katoličkoj Crkvi. Nije se dao pokolebati u odluci da kao pastir Zagrebačke Crkve ostane zajedno sa svojim narodom, u svemu vjeran papi u Rimu. A koliko je napast bila silna, da se iščitati iz riječi njegova tužitelja: Da je Stepinac bio popustljiviji ne bi bilo procesa. Istina, da se odijelio od Rima ne bi bilo osude, ali ni Katoličke Crkve u Hrvatskoj. No, Blaženik znade, Crkva nije ljudska tvorevina nego otajstveno Kristovo tijelo, zato piše vjernicima: Ostanite vjerni, pa i uz cijenu života Kristovoj crkvi koja ima na čelu papu za poglavara. Vi ne biste bili dostojni svojih otaca kad biste se otrgnuli od pećine na kojoj je Krist sagradio Crkvu. Biti naime odrezan od Crkve znači biti odrezan od Krista.
Djelovanje vjernika ima onu duhovnu zadaću i snagu o kojoj govori Pavao u poslanici Hebrejima: Niste pristupili opipljivoj gori i rasplamtjelu ognju… nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu. Radi se dakle o duhovnom djelovanju u svijetu koje je istovremeno i vidljivo i u suprotnosti s materijalističkim poimanjem svijeta. Evanđelje je duhovna poruka i snaga koja življena, u materijalnom svijetu ostavlja trag božanskoga. Stoga je potpuno razumljivo da svijet teško razumije Crkvu. To su dva svijeta, ali mi kršćani nosioci duhovnog, dužni smo taj materijalni svijet prožimati kvascem evanđelja.
“Tom crkvenom djelovanju i vjernosti uči nas bl. Alojzije kada govori: Ili smo katolici, ili nismo. Ako jesmo, tada se naša vjera mora očitovati na svim područjima našega života. Ne možemo biti katolici u crkvi, a na ulici živjeti po instinktu osobnog raspoloženja. Zato se vjera ne može zatvoriti u sakristiju ili stan, ne može ostati bez društvenog odjeka i prosudbe aktualnih događanja, ma koliko to izazivalo kritičke osvrte.”
Svoju homiliju biskup Gorski završio je ovim riječima: “Vidimo kako su vjernost Bogu i vjernost Crkvi neraskidivo povezani i trajno iskušavani. Danas smo sabrani uz grob bl. Alojzija koji nas iz naše Prvostolnice hrabri svojim primjerom. Poručuje kako u nesigurnim vremenima uvijek treba ostati vjeran načelima, ne povodeći se za trenutnim društvenim zbivanjima. On nam pokazuje kako vjernost Crkvi i Bogu bez obzira na sve kušnje na kraju biva nagrađena. On je razlog da uza sve svoje slabosti budemo ponosni i puni nade, svjesni da naša sigurnost nije u ljudima nego u Bogu. Zato, radujući se njegovom proglašenju svetim, molimo njegov zagovor: blaženi Alojzije Stepinče, moli za nas.”
Po završetku euharistijskog slavlja u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskog pastoralnog instituta održana je svečana akademija na kojoj je promoviran godišnjak Glasnika bl. Alojzija Stepinca za 2018. godinu te knjiga mons. Jurja Batelje “Bl. Alojzije Stepinac i prognani slovenski svećenici u Drugom svjetskom ratu”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
