Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, u nedjelju 3. prosinca u crkvi Sv. Josipa Radnika u Sisku, svečano misno slavlje na završetku Franjevačkih pučkih misija.
Misije su organizirane kao priprava za 50. godišnjicu osnutka ove župe koja će se slaviti sljedeće godine, a započele su petak 24. studenog. Kroz proteklih desetak dana dvanaestorica franjevaca konventualaca: fra Josip Blažević, fra Ivan Karlić, fra Žarko Relota, fra Zdravko Tuba, fra Tomislav Glavnik, fra Vitomir Glavaš, fra Nikola Šantek, fra Željko Klarić, fra Josip Petonjić, fra Filip Pušić, fra Stjepan Brčina i fra Milan Gelo, slavili su sveta otajstva sakramenata, razmatrali o identitetu vjernika, našim kršćanskim zadaćama, o Riječi Božjoj koja se čitala i tumačila, klanjali su pred Presvetim, molili Časoslov Božjeg naroda, posjećivali vjernike po filijalama i u bolesnike po kućama, ali i susreli se s predstavnicima javnog i političkog života grada.
U koncelebraciji ovog završnog slavlja bili su provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević, domaći župnik i gvardijan fra Roko Bedalov, župni vikari fra Ivan Lotar i fra Vladimir Vidović te župni vikar iz Molva fra Filip Pušić, a na početku u ime svih župljana biskupa je pozdravio g. Goran Pelc, član ekonomskog vijeća župe.
U homiliji biskup je podsjetio kako započinje nova liturgijska godina i advent kao priprava za proslavu blagdana Rođenja Gospodina našega Isusa Krista, Božića. „Pitajmo se svi, što mi očekujemo od Sina Božjega, Isusa, ‘koji je za nas i za naše spasenje sišao s nebesa’ koga je kao čovjeka rodila Bl. Djevica Marija? Veoma je važno kakav mi odnos prema njemu gajimo, kako ga doživljavamo, jesmo li u prijateljstvu s njim, možemo li mu u tišini svoje duše, u molitvi izreći sve ono što nam je u srcu? Prijateljevati s Isusom je zapravo jedna od najboljih definicija kršćanskog života. A prijatelju se valja radovati, njegov dolazak iščekivati, njega slušati i voljeti. Sve je to moguće u ovom svetom vremenu koje smo započeli. Sve je to moguće, ako smo dopustili da u ovim svetim danima pučkih misija on dođe bliže k nama, ako smo ga pustili u svoj život… Starozavjetni prorok Izaija u ime sviju nas vapije: ‘O da razdereš nebesa i siđeš!’ – Ti si, Gospodine, naš otac, otkupitelj naš – ime ti je oduvijek. Zašto, Gospodine, zašto si dopustio da odlutamo s tvojih putova, zašto dade da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi pleménâ baštine svoje!… Svi mi k’o lišće otpadosmo i opačine naše k’o vjetar nas odnose. Nikog nema da ime tvoje prizove, da se trgne i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih’. Kako je lijep ovo tekst! Pun pouzdanja u ruke Božje. I mi se trebamo pronaći u ovim mislima upućenima Bogu. I mi smo griješili, i mi smo se odmetnuli od njega… Ali ne možemo bez njega i zato ga molimo: ‘Vrati se radi slugu svojih i radi plemena baštine svoje!’ Svjesni smo da je on poput lončara koji nas oblikuje kao glinu, mi smo u njegovoj ruci. Zato ga molimo da dođe, da nas izbavi od naših lutanja… Treba se, kako prorok veli, ‘samo trgnuti i osloniti na Boga!’ Upravo to su željele polučiti i ove misije: da se trgnemo, da se probudimo i da nas Krist prosvijetli da bismo putovali kroz život radosni, oslonjeni na Boga“, ustvrdio je biskup te u nastavku još dodao kako advent treba postati naše trajno raspoloženje, iščekivanje Gospodina našega Isusa Krista koji dolazi.
Biskup je rekao i kako su Franjevačke pučke misije velika milost za sve koji su imali mogućnost u njima sudjelovati. „Milost je to susreta s Bogom, susreta s Kristom i njegovom Riječju, s Kristovom ljubavlju i oproštenjem. Želio bih vam, dragi vjernici, staviti na srce već četiri desetljeća stari poziv hrvatskih biskupa, kada su 1976. započeli slavili 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata. To je geslo odnosno poziv: ‘Svaka hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu misu!’ O kada bi se to ostvarilo, kada bi i u ovoj župi Svetog Josipa Radnika u Galdovu i u čitavom našem Sisku svaka katolička obitelj zajedno barem kratko, na večer, molila i svake nedjelje slavila svetu misu! Svijet bi se preobrazio, naše obitelji postale bi toplija i ljepša mjesta zajedništva puna radosti i Božjeg blagoslova, a kad bi svi vjernici slavili u svojoj crkvi ili kapeli svake nedjelje svetu misu, Božja bi nas Riječ i dar Euharistije preporađao tako da bismo sve lakše nosili, i radosti i žalosti, i dobro i zlo, ali uvijek s nadom i s optimizmom. Naš je sveti blaženik Alojzije Stepinac govorio:
‘Katolička vjera i pesimizam ne mogu zajedno!’ Doista, mi smo vjernici jednostavno nepopravljivi optimisti, jer vjerujemo Bogu i vjerujemo da i kad je najteže, on može preokrenuti stanje jer nas on voli i kroz nevolje vodi nas kroz život“, poručio je okupljenima biskup te zaključio: „Draga braćo i sestre, neka nas ove završene franjevačke pučke misije, koje su nas željele probuditi za novi zanos vjere i života s Kristom, i Advent, koji smo započeli, potaknu da budno tj. svjesno živimo svoje prijateljstvo s Kristom našim Gospodinom“.
Nakon popričesne molitve okupljenima se obratio domaći župnik fra Roko koji je podsjetio kako su ovo prve misije u župi nakon punih 30 godina te je zahvalio svima koji su se uključili u njihovu organizaciju, a posebno biskupu Košiću.
Na kraju biskup je predvodio i molitvu „Posveta Bezgrešnoj“, čin posvete cijele župne zajednice Marijinoj zaštiti, nakon čega je i svečano je otpjevan himan „Tebe Boga hvalimo”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
