Vrhbosanski nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić predvodio je 29. kolovoza središnje misno slavlje u svetištu Gospe od Suza na Bunariću kod Subotice o proštenju Sirakuške Gospe koja se ondje časti. Bunarićkim proštenjem je završeno i ovogodišnje slavlje Dužijance.
U koncelebraciji je bio i subotički biskup mons. Slavko Večerin te još četiri svećenika, a sudjelovalo je oko 2 500 vjernika, javlja nedjelja.ba.
Na početku prigodne propovijedi mons. Vukšić je istaknuo kako se Blažena Djevica Marija u Svetom pismu spominje 19 puta, a zapisano je tek osam njezinih rečenica. Uz to u tim se zapisima ne spominje Gospin plač, ali su prikazani neki događaji iz njezina i Isusova života, u kojima je ona opisana ili kao brižna žena i zadivljena majka ili kao ozbiljno zabrinuta i teško ožalošćena zaručnica i majka.
„Kažu da se majka najviše raduje kad joj djeca uspješno napreduju i kad okolina tu istinu uviđa i priznaje. I da je, s druge strane, od svih duševnih bolova najdublja bol majke kad je njezino dijete žrtva nepravednih prijetnja i smrti. I zaista je rijetko da se istoj majci za isto dijete u istoj zgodi pojave istovremeno razlozi za radost i ponos i za strah i za bol. Da ista majka pusti suzu od radosti a odmah potom i suzu zbog straha i brige. A majci Isusovoj se upravo to dogodilo kad je zajedno za Sv. Josipom došla u hram u Jeruzalemu radi prikazanja Isusova o čemu na svoj način izvješćuje i Sveto pismo u Lukinu evanđelju“, istaknuo je vrhbosanski nadbiskup koadjutor te je osvrćući se na taj događaj poručio: „Navedene Šimunove riječi sigurno su bile pravi razlog za zdrav ponos i veliku radost Marije i Josipa. A vjerojatno razlog i za suzu ponosne Majke zbog radosti koje su izazvale takve riječi.“
U drugom dijelu propovijedi podsjetio je kako je od trenutka izgovorenih Šimunovih riječi započeo dugi niz duševnih bolova tijekom zemaljskoga života Blažene Djevice Marije. To je potkrijepio događajima koja su zapisana u evanđelju, a vrhunac žalosti dogodio se na Golgoti. „Uskrsnuće Isusovo nije izbrisalo Marijino sjećanje na bol i suze niti ožiljke na duši, ali je vratilo osmijeh na njezino lice, radost u dušu i vjerojatno uzrokovalo suzu od radosti. Tako je jedno Marijino oko, moglo bi se kazati slikovito, nastavilo plakati zbog sjećanja na bol a drugo je, što je mnogo važnije, prosuzilo od radosti zbog Isusove pobjede, koja je nadvladala bol i smrt i otvorila vrata vječnoga života svakom čovjeku. Kao što se svaka majka iskreno raduje ozdravljenju svoga djeteta i istovremeno nastavlja žaliti zbog teške bolesti koju je pretrpjelo. To je stanje podijeljenih osjećaja između žalosti zbog sjećanja na tešku prošlost i radosti zbog sadašnjosti koju se živi u dobru i pobjedi nad takvom prošlošću“, napomenuo je mons. Vukšić uz izražavanje blizine majkama koje su imale razloga plakati nad sudbinom svoje djece. „Neka im svima dragi Bog, po zagovoru Blažene Djevice Marije, izliječi svaku bol u duši! Neka im po vjeri u uskrsnuće obriše svaku suzu žalosti! Neka njihovu djecu vrati na pravi put i neka svim ljudima udjeli dar obraćenja! Neka sva djeca budu zdrava i zaštićena! Neka napreduju u mudrosti i milosti kod Boga i ljudi i neka budu poslušna svojim roditeljima. Neka se očevi i majke stoga mogu opravdano diviti onome što se govori o njihovoj djeci“, zaključio je propovjednik.
Vjernici su imali prigodu za sakrament pomirenja te im je na raspolaganju bilo 10-ak svećenika.
