Hrvatski vjernici su sa žalošću primili vijest da je preminula sestra karmelićanka Marija Gabrijela od Jaganca Božjega u 81. godini života. Umrla je u samostanu sv. Male Terezije u Kloštar Ivaniću nakon 53 godine vjernog služenja Bogu i crkvi.
Prilika je to da se osvrnemo na karmelićansku zajednicu u Hrvatskoj, koja je relativno mlada i nova, ali je ostavila ogromne tragove u hrvatskom narodu i puku kroz nekoliko desetaka godina njihovog djelovanja kod nas.
Muški karmel – središte u Remetama
Karmelićani su u Hrvatsku došli iz samostana u Somboru, Bačka koji je tada bio dio Mađarske, a prekrajanjem granica i porazom Mađara nakon I. svjetskog rata postaje dio Srbije (Jugoslavije). Naravno, taj se samostan prvenstveno oformio oko katoličkih Hrvata sjeverne Bačke, ali i madžarskih i njemačkih katolika. Ovo impresivno zdanje i danas, zajedno sa velikim sjemeništem, krasi sam centar Sombora.
Iz Sombora karmelićani su stigli u Hrvatsku na poziv velikog reformatora i svetog čovjeka kardinala Alojzija Stepinca 1959.
1960. u Remetama, središtu marijanske pobožnosti Zagreba i bivšem pavlinskom samostanu, utemeljuju prvi samostan karmela u Hrvatskoj.
Iz Remeta se šire u Split i Krk.
Ženski karmel – iz Brezovice po cijeloj Hrvatskoj
Ženski klauzarni red karmelićanki utemeljio je također kardinal Alojzije Stepinac 1939. u Brezovici, predgrađu Zagreba. Sveti kardinal smatrao je da su u teška vremena Hrvatskoj i svijetu potrebne ove sestre moliteljice koje žive u strogoj pokori i molitvi.
Iz Brezovice se šire u Kloštar Ivanić, pa zatim u Šarengrad na Dunavu odakle su ih Srbi prognali za Domovinskog rata, pa su nakon desetogodišnjeg prognaničkog utočišta kod otaca karmelićana u Remetama – nastanjene u novopodignutom samostanu u Đakovačkoj Breznici (Levanjska Varoš blizu Đakova).
Zajednica u Brezovici “iznjedrila” je 1998. četvrti Karmel u Hrvatskoj, u nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici. U jubilarnoj 2000. godini sestre iz Brezovice s pojedinim sestrama iz drugih zajednica hrvatskih karmelićanki utemeljuju novi karmelski samostan u Sarajevu.
Duhovnost karmela – što je čini tako posebnom?
Karmelska duhovnost u suštini je uspon ljudske duše ne goru Karmel, svetu goru na kojoj je boravio prorok ilija u Starom Zavjetu. Taj uspon na goru Karmel ustvari predstavlja uspon ljudske duše prema Bogu, što je i prvi i krajnji ciljčovjekova života. Doći do boga, do sjedinjenja duše sa Jedinim put je koji mora proći čovjek, bilo na zemlji za života ili u čistilištu nakon smrti.
„Jer ništa nečisto neće vidjeti Gospodina“, piše knjiga Otkrivenja Novog Zavjeta.
Nema boljih poznavatelja puteva i duhovne dinamike ljudske duše od karmelićana i njihove reformatorice svete Terezije Avilske. Ona je zaslužna za nevjerojatan procvat karmela koji je bio pred propašću i gašenjem. Na muškoj strani to je učinio njen suvremenik i sunarodnjak sveti Ivan od Križa. Veliki naučitelji crkve, od kojih je sveta majka Terezija možda najveći naučitelj crkve o ljudskoj duši, dva su stožerna lika duhovnosti koja se proširila na cijeli kontinent i cijeli svijet. Karmelićanski samostani danas predstavljaju utvrde mira, molitve i kontemplacije u užurbanom svijetu i glas su Božji na zemlji, te potvrda da se čovjekov smisao nalazi u Bogu.
Osim svete Terezije Avilske i svetog Ivana od Križa, najpoznatije karmelićanke su svetice novog doba: sveta Terezija od djeteta Isusa ili „mala Terezija“ i sveta Edith Stein, Židovka i filozofkinja koja je srce okrenula Isusu i dubokoj karmelskoj pobožnosti. Zbog židovskog porijekla ubijena je u Njemačkoj 1942.
Edith Stein je zapisala: „Izvana se svi činimo tako isti, tako jednaki, ali u kršćaninu živi sasvim drugi, pravi i istinski svijet koji se izvana ni naslutiti ne može. Tako je razlika izvana nikakva, a u duši kao neba i zemlje“.
Naravno, karmelićani posebno časte starozavjetnog oca svetog Iliju, velikog Božjeg proroka i borca za povratak vjeri u jednoga i pravoga Boga.
Stajati pred licem živoga Boga i gledati u Njega – poziv je i smisao života svih karmelićana.
Hrvati se mogu ponositi i sa četiri karmelićanke u duhovonm cnetru Karmela Avili, sve četiti Splićanke na ponos tome gradu: bivša poznata glumica Edita Majić i tri sestre Mladineo iz velike neokatekumenske obitelji: Mihaela, Gabriela i Estera.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
