U povodu kanonizacije papa Ivana XXIII. i Ivana Pavla II., zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u Rimu je 26. travnja dao intervju za Informativnu katoličku agenciju i Hrvatski katolički radio.
Odgovarajući na pitanje o poveznicama papa Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. i Hrvata, kardinal Bozanić podsjetio je kako su na Drugom vatikanskom koncilu koji je sazvao Ivan XXIII. sudjelovali svi hrvatski biskupi, a to nije bio slučaj s biskupima u ostalim komunističkim zemljama. Nadalje, Ivan XXIII. imenovao je nove biskupe kod nas u doba kad su se na drugi način počeli sređivati odnosi između Crkve i države, tako da je bio Papa koji je s jedne strane otvarao vrata, a isto tako i Papa koji je nastojao uspostaviti dijalog sa svima.
Govoreći o Ivanu Pavlu II., čiji je pontifikat označio posljednje razdoblje komunizma i njegov pad te početak demokracije, kardinal je posebno uputio na početak njegova papinstva. Sjećamo se one mise 1979. godine koju je na hrvatskom jeziku u bazilici Sv. Petra slavio zajedno s nama. To je bio veliki događaj za Crkvu u Hrvatskoj i hrvatski narod, jer su se tu sastali Hrvati iz Hrvatske i oni koji su živjeli u drugim zemljama, a mnogi tada zbog političkih okolnosti nisu ni mogli posjećivati Hrvatsku, rekao je kardinal. Istaknuo je blizinu pape Ivana Pavla II. hrvatskom narodu, “osobito kad je trebalo Hrvatsku međunarodno priznati. Njegove zasluge za to priznaju ne samo ljudi iz Crkve, nego i iz politike i društva”.
U kontekstu blizine i povezanosti s hrvatskim narodom pape Ivana Pavla II., kardinal je istaknuo i njegova tri pohoda Hrvatskoj, i dva Bosni i Hercegovini gdje također žive Hrvati katolici. K tomu, to je papa koji nam je dao blaženika Alojzija Stepinca. On je Papa koji nas jednostavno poznavao i volio, ustvrdio je kardinal Bozanić.
Iznoseći pak osobna sjećanja na dvojicu novih svetaca, kardinal je istaknuo kako Ivana XXIII. osobno nikada nije vidio, jer je on umro kad je kardinal bio u sedmom razredu osnovne škole, ali se sjeća kao dijete, da se pričalo o Papi koji je sazvao Koncil i kako je svijet pratio umiranje pape Ivana XXIII. O tome se tada govorilo i pisalo, čak i kod nas, rekao je kardinal Bozanić.
O papi Wojtyli može govoriti mnogo, jer ga je susreo ne jednom, a k tome on je Papa koji ga je imenovao biskupom, zagrebačkim nadbiskupom i kasnije kardinalom. Za ovu prigodu, kardinal je izdvojio jedan događaj koji mu se osobito usjekao u sjećanje.
Bilo je to 3. listopada 1998., kad smo u automobilu zajedno putovali iz Zagreba u Mariju Bistricu. Osim Pape, u automobilu su bili njegov tajnik, ja i vozač. Za toga relativno dugog putovanja osjetio sam blizinu čovjeka, Pape koji je mistik. Tako sam na osoban način doživio što je to biti blizu čovjeka mistika koji je u isto vrijeme bliz, prisutan, ali se vrlo lako prebacuje u Božju prisutnost, u molitvu, rekao je kardinal. Istaknuo je kako je papa Ivan Pavao II. bio čovjek koji je živio neprestano uronjen u Božju prisutnost, “kao da je stalno u komunikaciji s Bogom”.
Na pitanje o poruci ove kanonizacije, odnosno jednog i drugog pontifikata za Crkvu i svijet danas i za budućnost, kardinal Bozanić rekao je kako će se “sigurno o poruci još govoriti, jer će tek doći u svijest jaka poruka koja će biti poslana sa slavlja kanonizacije. S jedne strane je znakovito da je to kanonizacija dvojice papa, Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. – prvi je sazvao Koncil, a drugi ga je revno provodio. Jedan i drugi su tako bliski ljudima”.
Kardinal Bozanić podsjetio je kako se Ivan XXIII. zbog godina i relativne kratkoće pontifikata nije mnogo kretao, “ali njegova neposrednost, njegova blizina čovjeku ima puno zajedničkog s onime što je pokazivao za čitavog pontifikata Ivan Pavao II. On je naprosto bio bliz ljudima”. U tom kontekstu kardinal Bozanić podsjetio je kako je Ivan Pavao II. čitavog svog pontifikata tražio čovjeka, i na kraju se dogodilo da je njegov sprovod bio manifestacija jednoga velikog zajedništva.
Ova kanonizacija upravo to govori: Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. išli su k čovjeku, željeli su biti blizu, i sada ljudi dolaze jer osjećaju tu blizinu. Blizinu čovjeka koji je Božji, jer onaj koji je bliz Bogu, bliz je čovjeku, pojasnio je kardinal Bozanić, te podsjetio kako i sama kanonizacija govori o tome da Crkva nije samo ljudska ustanova, nego je tu na djelu djelovanje Duha Svetoga.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
