Knjiga Kroz koru do plašta: Nove spoznaje o Andriji Mohorovičiću (1857.–1936.), posvećena geofizičaru za kojeg je rečeno da je jedini iz kruga najuspješnijih hrvatskih znanstvenika svih vremena karijeru proveo u Hrvatskoj, predstavljena je u petak u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu.
Mohorovičić je svjetski ugled stekao znanstvenim istraživanjima u području geofizike, a napose otkrićem plohe diskontinuiteta koja odjeljuje Zemljinu koru od plašta ispod nje. Ta ploha danas u svijetu nosi naziv Mohorovičićev diskontinuitet ili Moho sloj.
Moho se smatra najvećim objektom u Sunčevu sustavu koji je nazvan po nekoj osobi, a osim toga, Mohorovičićevo ime nose krater na Mjesecu i asteroid između Marsa i Jupitera.
Svojim se otkrićem Mohorovičić postavio uz bok najuspješnijim hrvatskim znanstvenicima svih vremena, kao što su Ruđer Bošković, Nikola Tesla, Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog. Međutim, valja naglasiti da je on jedini u tom krugu znanstvenika svoju karijeru ostvario u Hrvatskoj, istaknuto je.
“Knjiga detaljno prikazuje život i rad Andrije Mohorovičića jer je o njegovu životu, djelu i djelovanju do sada objavljeno više tekstova, kao i jedna monografija, ali se pokazalo se da ti tekstovi nisu dostatni, dapače da su s obzirom na cjelokupni Mohorovičićev životni put i doprinos meteorologiji, seizmologiji i geofizici nepotpuni”, rekla je suurednica knjige Snježana Paušek-Baždar.
Radovi u knjizi rezultat su znanstvenog skupa koji je pod nazivom ‘Obilježavanje 160. godišnjice rođenja Andrije Mohorovičića’ održan u Akademiji 21. ožujka 2017., a dopunjeni su s još nekoliko relevantnih radova pa ova knjiga predstavlja nove spoznaje o Andriji Mohorovičiću, rekla je i dodala da knjiga sadržava i Mohorovičićevu korespondenciju sa sinom Stjepanom, čiji je doprinos također nezaobilazan u hrvatskoj prirodoslovnoj baštini.
Suurednik i autor članka Mirko Orlić je istaknuo da je Mohorovičić svoje glavno otkriće objavio nakon što je u ranim četrdesetima napravio zaokret iz meteorologije u seizmografiju, poslije čega mu je trebalo desetak godina da opremi seizmografsku postaju i uputi se u seizmografiju.
Utvrdio je da valovi potresa putuju različitom brzinom jer se na dubini od pedesetak kilometara nalazi granična ploha Zemljine kore, rekao je Orlić i dodao kako je Mohorovičić zaključio da se na toj dubini naglo mijenja materijal od kojeg se sastoji unutrašnjost Zemlje. “Rad je objavljen u Hrvatskoj, ali je brzo prenijet i proširio se u svjetskoj literaturi”, istaknuo je.
“Za Mohorovičićev ostanak u domovini, unatoč znanju stranih jezika – samo u gimnaziji ih je koristio šest – odlučujuće je bilo domoljublje”, rekao je Orlić
“Njegov znanstveni opus objašnjava njegova nadarenost, izvrsno obrazovanje, činjenica da bio veliki radnik koji nikada nije koristio praznike ili dopuste te da je za nabavu opreme imao pomoć vlade. No, možda je najvažnija bila njegova nesklonost da se ograniči na istraživanje u okviru određene paradigme i hrabrost da krene neutrtim stazama, što je odjeknulo svijetom”, zaključio je Orlić.
Članke u knjizi su napisali: Stipe Kutleša o Mohorovičiću i njegovo doba, Mirko Orlić o tome kako je diskontinuitet postao Mohorovičićev, Marijan Herak o seizmološkom opusu, Vladimir Paar o Mohorovičiću u ozračju fizike i matematike, lvica Martinović o Mohorovičiću i Sveučilištu u Zagrebu te Branka Penzar i Alemka Orlić o pismima Andrije Mohorovičića sinu Stjepanu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
