Jedan od najvećih hrvatskih glazbenika Miljenko Prohaska, koji je preminuo u četvrtak 29. svibnja u 89. godini, ostavio je u hrvatskoj glazbi tijekom sedam desetljeća karijere neizbrisiv trag kao skladatelj, dirigent, aranžer i kontrabasist, istaknuto je danas na komemoraciji održanoj u Zagrebu u Hrvatskom glazbenom zavodu.
Takvog glazbenika doista nismo imali, zbog širine glazbenih područja na kojima je ne samo uspješno djelovao, već i ostvario vrhunska djela pojedinih žanrova, kazao je glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja Antun Tomislav Šaban.
Njegov golem glazbeni opus od jazza preko zabavnih melodija, velikog broja glazbeno-scenskih djela, filmskih partitura, djela za puhačke, jazz, revijske i tamburaške orkestre, pa sve do skladbi komorne glazbe, ostat će kao trajna vrijednost hrvatske glazbene baštine, a izazov svima koji će ih idućih godina i desetljeća nastojati evidentirati i sistematizirati, rekao je Šaban.
Kao školovani glazbenik iznimnog zanatskog umijeća, Prohaska kao posebno poglavlje ostavlja za sobom i enorman broj obrada, aranžmana i orkestracija od kojih neke u svjetskim razmjerima predstavljaju vrhunska ostvarenja svog žanra.
Njegove orkestralne partiture, obično oživotvorene i snimljene pod njegovim dirigentskim vodstvom, u društveno i kulturno osjetljivim vremenima su hrvatskoj zabavnoj i jazz glazbi dale dignitet koji joj je otvorio vrata kako fizičkih koncertnih prostora, tako i radijskih programa i opće društvene prihvatljivosti, kazao je Šaban.
Kritičar i publicist Davor Hrvoj smatra da je Prohaska bio sretan čovjek, jer je uživao u skladnom obiteljskom životu i do zadnjeg trenutka radio ono što je istinski volio. Tome se predavao sa strašću, što ga je obuzimalo poput neke unutrašnje sile kojoj se nemoguće oduprijeti, rekao je Hrvoj.
Oni koji su imali sreću s njim surađivati od toga su imali višestruke koristi; od njega su učili kako predano obavljati posao, kako se ophoditi prema kolegama, kako im pomagati, kako poboljšati svoju sviračku, skladateljsku ili aranžersku vještnu, kako dirigirati orkestrom, kako glazbenu baštinu predstaviti na nov i suvremen način i tako ju sačuvati od zaborava… Najviše su profitirali oni koji su, poput njega, predano voljeli glazbu i bezrezervno su joj se posvećivali, kazao je Hrvoj.
O Miljenku Prohaski govorio je i trubač i skladatelj Davor Križić.
Pruhaska se rodio 1925. godine u Zagrebu u kojem je proveo cijeli svoj život. Srednju glazbenu školu završio je kao kontrabasist, a diplomirao na Teorijsko-nastavničkom odjelu Muzičke akademije. U Zagrebačkoj filharmoniji djelovao je deset godina kao orkestralni glazbenik od 1949., te u malim sastavima zabavne glazbe. Plesni orkestar radio Zagreba, kasnije Big Band HRT-a, vodio je od 1957. do 1989. godine, kada ga je vodio na brojna gostovanja po bivšoj državi i po inozemstvu, te doveo na svjetske top liste.
Autor je Intime, jedine hrvatske jazz skladbe koja je uvrštena među svjetske jazz standarde i koju su izvodili i snimali brojni ugledni glazbenici u Americi i drugdje. Također je jedini hrvatski autor glazbe za jazz orkestar čije su pojedine skladbe i aranžmani postali dio standardnog svjetskog repertoara svog vremena. Dijelio je pozornicu i studija s velika nima jazza kao što su John Lewis, Michel Legrand, Clark Terry, Don Ellis i brojni drugi.
Desetljećima je bio nezaobilazan član žirija i stručnih komisija brojnih festivala i natjecanja. Obnašao je dužnosti predsjednika Saveza estradnih radnika Jugoslavije, predsjednika Udruženja kompozitora lake muzike Hrvatske te predsjednika Hrvatskog društva skladatelja u dva mandata.
Uz brojne nagrade i priznanja na festivalima i natjecanjima dobitnik je i Nagrade Josip Štolcer Slavenski (1976.), Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo (1988.), dviju medalja Grada Zagreba (1955. i 1995.) te nagradom Porin za životno djelo (1995.). Odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem, Ordenom zasluga za narod, te Odličjem Reda Danice hrvatske.
Miljenko Prohaska pokopan je jučer na zagrebačkom Krematoriju.
