Đakovačko-osječki nadbiskup Hranić istaknuo je, na polnoćki 2019. u Đakovu u katedrali Sv. Petra, kako su uzrok zatvorenih vrata današnjice firme koje ne zapošljavaju potencijalne majke, koje iskorištavaju mlade ljude i produžuju im privremene ugovore o radu što im onemogućuje ulazak u brak ili stambeno zbrinjavanje i proširenje obitelji, zdravstvene ustanove u kojima liječnici pri četvrtoj ili petoj trudnoći majkama savjetuju abortus, državne i političke strukture i ustanove koje se ne trude oko donošenja sustava dugoročnih demografskih mjera na državnoj i lokalnim razinama nego radije ostaju zatvorena vrata ‘betlehemskih domova’ vodeći brigu o svojim parcijalnim stranačkim interesima mirno gledajući demografski slom vlastitoga naroda, te kako novorođeno dijete Isus svima koji na ta zatvorena vrata nailaze donosi nadu koja nadilazi prizemne interese i ovozemnu stvarnost.
„Pjevajte glasom, pjevajte srcem, pjevajte usnama, pjevajte životom, pjevajte Gospodinu pjesmu novu. Vi želite reći slava Bogu, budite i sami to što govorite“, riječi su sv. Augustina kojima je nadbiskup đakovačko-osječki u miru mons. Marin Srakić uveo u svečanu misu polnoćku u đakovačkoj prvostolnici, koju su ispunili brojni vjernici. Uz nadbiskupa Đuru Hranića, u koncelebraciji je bilo još 10 svećenika.
Nakon evanđeoskog odlomka kojeg je pjevajući navijestio vlč. Domagoj Lacković, prigodnu homiliju uputio je nadbiskup mons. Đuro Hranić, koji je podsjetio kako božićno svjetlo i radost dopiru do nas kroz stoljeća, od Božića do Božića. „Kroz dvadeset stoljeća odjekuje Crkvom radosna poruka: ‘Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan!’ I ne samo Crkvom: cijeli svijet je zahvaćen tom porukom, makar dio ljudi i ne razumije duboki smisao te poruke. Čak i tzv. sekulariziranome društvu, onima koji žive na rubu crkvenoga života, koji za sebe kažu da su agnostici ili ne vjeruju u Boga, Božićna noć donosi tračak svjetla i nade: iskustvo da ljudi mogu i hoće biti jedni drugima uzajamno blizu, što je uočljivo kroz blagdansko raspoloženje u obiteljima, kroz uzajamno čestitanje i izražavanje dobrih želja, kroz uzajamno darivanje te na druge načine“, rekao je nadbiskup Đuro te dodao kako je poruka božićne noći bezgranična: ona se želi proširiti na sve ljude, prenosi IKA.
Nastavljajući homiliju, nadbiskup je ukazao kako svi ne razumiju božićnu poruku, neki su ostali na razini tradicije i običaja, ali i oni u srcu osjećaju da je Bog došao za sve, da nitko nije isključen te da se milost Božja doista objavila za spas svakoga ljudskoga bića.
Možda i nije toliko važno što su malobrojni oni koji tu Božju blizinu osjećaju čitavim svojim bićem, u potpunosti je razumiju i nose u srcu, nego je još važnije da svi mogu imati udjela u čudu Božića. Važno je da oni koji razumiju božićnu poruku shvate kako svaki čovjek prima i ima svoj dio božićne radosti upravo njihovim posredstvom, svjedočanstvom i dobrotom onih kojima je dano više i od kojih će se više i tražiti“, kazao je nadbiskup.
Rekavši kako u ovoj svetoj svetoj noći slavimo rođenje Boga kao djeteta koje je osiguralo budućnost svih generacija ove zemlje te kako je božićni znak Novorođenče, nadbiskup je naglasio: „Božićno nas slavlje potiče na potrebu primanja svakog novorođenog djeteta u svoje društvo i osiguranje sigurnog rasta i napretka svakom novorođenom djetetu. Našu domovinu i naše društvo, u skladu s Božjom porukom koja nam je priopćena u Božićnoj noći, valja učiniti toplim domom i utočištem za svako dijete. Naš narod, srce svakog Hrvata, pozvani su u svakom novorođenom djetetu vidjeti dolazak Isusa Krista, pohod Božji našem biološki ugroženom narodu i našoj domovini. Primanjem djece u naše obitelji i domove postajemo ljudi čija su srca otvoreno utočište i otvoren dom za novorođenog Isusa.“
Sabrane na misi polnoćki nadbiskup je podsjetio kako za dijete koje se imalo roditi nije bilo mjesta u betlehemskim dvorima i upravo zato to Dijete pruža nadu, smisao i cilj i onima koji i danas nailaze na zatvorena vrata ‘betlehemskih kuća’:
A to su pojedine firme koje ne zapošljavaju potencijalne majke, koje na razne načine iskorištavaju mlade ljude i produžavaju im privremene ugovore o radu, a ne žele s njima sklopiti ugovor na neograničeno vrijeme te im tako omogućiti ulazak u brak, mogućnost podizanja kredita, stambenog zbrinjavanja i proširenja obitelji; zdravstvene ustanove u kojima liječnici pri četvrtoj, petoj trudnoći majkama savjetuju abortus, državne i političke strukture i ustanove koje se ne trude oko donošenja sustava dugoročnih demografskih mjera na državnoj i na lokalnim razinama, i to konsenzusom svih političkih opcija (jer se razmišljanjem na 4 godine nakon čega promjenom vlasti sve pada u vodu ne može postići ništa), nego radije ostaju zatvorena vrata betlehemskih domova vodeći brigu o svojim parcijalnim stranačkim interesima i mirno gledajući demografski slom vlastitoga naroda“, ustvrdio je nadbiskup te dodao kako nas je novorođeno dijete Isus oslobodilo od svake ispraznosti, laži i svakoga zla, spasilo nas je od nas samih te je pokazalo istinu o našoj kršćanskoj nadi koja nadilazi prizemne interese i ovozemnu stvarnost.
Zaključujući homiliju, nadbiskup je podsjetio kako je iz betlehemske štalice upućena bezgranična poruka evanđelja – svim ljudima mir na zemlji, ističući kako je ta poruka dar koji smo pozvani darivati jedni drugima. Potom je uputio čestitku: „Sa željom da svi poput betlehemskih pastira otkrijemo i prepoznamo božićni znak – ‘Novorođenče gdje leži u jaslama’, da se ne bojimo, nego da budemo narod otvoren daru života te ljudi u službi života, svima vama draga braćo i sestre, dragi vjernici, svim ljudima dobre volje, svim našim obiteljima, vama draga braćo svećenici i poštovane časne sestre, i Vama dragi Oče nadbiskupe Marine, želim sretan i blagoslovljen Božić. Na dobro nam svima došlo porođenje Isusovo!“
Misno slavlje pjevanjem su animirali članovi Mješovitog katedralnog zbora, uz dirigiranje voditelja mo. Ivana Andrića te orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića.
Nadbiskup Hranić na dnevnoj misi: ‘Budućnost će imati onaj koji bude otvoren za Dijete’
Đakovačko-osječki nadbiskup Hranić predvodio je i dnevnu božićnu svečanu sv. misu u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla.
Misu je predvodio u koncelebraciji s savjetnikom Apostolske nuncijature u Japanu mons. Većeslavom Tumirom, domaćim župnikom i dekanom mons. Adamom Bernatovićem, umirovljenim svećenikom Vladimirom Mikrutom, tajnikom Nadbiskupskog ordinarijata Domagojem Lackovićem te župnim vikarima Robertom Almašijem i Blažom Jokićem.
Oslanjajući se na pročitani Proslov iz Evanđelja po Ivanu, mons. Hranić u homiliji je istaknuo: „Bog je progovorio u svome jedinorođenom Sinu. Božji je Sin najsnažnija i najjasnija Božja Riječ upućena nama ljudima. Tako nas s čudesnom lakoćom, uvodi u betlehemsku štalicu, do onoga apsolutno prvog početka gdje nam je Bog progovorio samom činjenicom svojega utjelovljenja i učovječenja, time što je htio postati čovjekom.“
Naglašavajući kako je Božić veliki pučki blagdan, ali i veliko kršćansko otajstvo, mons. Hranić uputio je: „Božić nije nikada samo jedno prošlo rođenje, ‘rođendan’; on je stalno preporođenje. Božić je Božji Sin koji postaje čovjek, ali sa svrhom koja Božić uvijek čini novim i presudnim: postao je čovjek da bi ljudi postali kao Bog.
Božić nije veličanje čovjeka onakva kakav jest; on mu predlaže nove ciljeve, da poduzme nove zahvate, iznad njegovih sila.
No, to još nije najdublji razlog koji čini ovaj blagdan. Naše pobožanstvenjenje nije nešto neočekivano i nešto suvišno. To je ostvarenje nacrta za koji smo stvoreni, odvijanje jednog jedinog plana u koji spada stvaranje i otkupljenje, zemaljski i vječni život, sadašnjost i budućnost. Božić je slavlje našega pravog identiteta. Nije Isus Krist stvoren kao mi, nego mi smo stvoreni kao on. Božić je blagdan našeg utjelovljenja u njega.“
Pojašnjavajući kako nam je Bog u Betlehemu pokazao što je najvrjednije, nadbiskup je rekao: „Božićno nam otajstvo govori po rođenju Djeteta koje je postalo kamen međaš čitave povijesti i svega stvorenoga. U njemu, po njemu i za njega je sve stvoreno. Zato na svijetu nemaju budućnost oni koji su sada moćni, koji imaju silno bogatstvo ili vojno naoružanje. Božićno dijete Isus, Utjelovljeni Sin Božji nam govori da će ono što se danas drži bogatstvom uskoro biti prevladano te da će se odnosi u svijetu naglo mijenjati. Budućnost će imati onaj koji bude otvoren za Dijete – pisano velikim i malim slovom. Budućnost će imati onaj koji će u svojoj otvorenosti prema Bogu razborito podizati potomstvo te ga cjelovito obrazovati i odgajati. Bog nam je u Betlehemu pokazao što je najvrjednije: Oko Djeteta – Riječi koja je Tijelo postala okupilo se i nebo i zemlja, zvijezde i anđeli, mudraci i pastiri, stoka i priroda.
Od te Riječi, od Betlehemskog Djeteta se očekuje preporod svijeta koji će pogodovati tomu da se spozna što je glavno, a što sporedno; što je bitno, a što tek prigodno; što je uvjet, a što posljedica; što je temeljno i trajno, a što tek slučajno; što je korjenito, a što površno; što je nužno i potrebno, a što tek zamamno i zabavno.
Riječ tijelom postala nam govori da tko želi upropastiti jedan narod, taj ga želi ostaviti bez D/djeteta, bez otvorenosti prema Bogu i bez potomstva.“
Božićno otajstvo u sebi nosi snažnu antropološku i humanističku poruku o svetosti i nepovredivosti ljudskog života kao Božjeg dara, o dostojanstvu majčinstva i očinstva, o vrijednosti bračne ljubavi muža i žene te važnosti obiteljskog zajedništva roditelja i djece, naglasio je nadbiskup te poručio: „Jasle u koje biva položeno Dijete Isus slika su siromaštva i neprihvaćanja. No, one ovdje imaju i dublje značenje. Jasle su hranilište. U njih biva položen onaj koji je sebe nazvao „Kruhom koji s neba silazi“. I ime Betlehem znači „Kuća kruha“. U svakome slavlju euharistije nalazimo se u ‘Betlehemu’, za jaslama’ u kojima nam se daruje Kruh s neba. U otajstvu utjelovljenja Bog se daruje nama za hranu, da bismo imali život. Istinski život.“
Homiliju je nadbiskup Hranić zaključio čestitkom: „Sa željom da svi imamo hrabrosti za ponizno otvaranje Božjoj Riječi, da joj otvorimo svoj srce, svoj život, svoju obitelj i svoj dom, različita područja našega života – da nam ona progovori i suobliči nas Riječi koja je tijelom postala – Isusu Kristu, svima Vam želim sretan i blagoslovljen Božić.“
Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića. Na kraju misnog slavlja nadbiskupu je čestitku u ime župljana konkatedralne župe i građana grada Osijeka uputio domaći župnik i dekan Bernatović, a nadbiskup je potom Božić čestitao napose bolesnima, starima, napuštenima i nemoćnima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
