Napete detektivske priče stručnjakinje za sigurnost Kristine Ohlsson

Na popisu najcjenjenijih Skandinavskih pisaca krimića visoko mjesto zauzima švedska spisateljica Kristina Ohlsson, politologinja koja je svoja iskustva u sigurnosnim službama pretočila u napete detektivske priče postavši tako jedno od nezaobilaznih imena švedske literarne scene.

Ohlsson će idući tjedan gostovati u Zagrebu u sklopu Zagreb Book Festivala (ZBF) Naklade Ljevak, koji će u svojem premijernom izdanju od 18. do 24. svibnja u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO) okupiti tridesetak istaknutih imena domaće i švedske književne scene.

Bivša zaposlenica švedskog Ministarstva vanjskih poslova i analitičarka za sigurnosna pitanja u švedskoj policiji, Ohlsson je književnu karijeru započela 2009. debitantskim kriminalističkim romanom “Pepeljuge”, koji je napisala dok je radila za Švedsku sigurnosnu agenciju.

Od 2011. bila je na funkciji voditeljice odjela za protuterotističke aktivnosti Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE). No, iako ju je život odveo u smjeru ozbiljne karijere u protuterorizmu, njezina je najveća strast zapravo oduvijek bilo pisanje, otkrila je autorica u razgovoru za Hinu.

“Pišem priče od kad znam pisati. Svoju sam prvu kratku priču napisala kad sam imala sedam godina i odmah sam znala da je to nešto što volim raditi”, kazala je Ohlsson.

Stoga to što je nedavno odlučila zamijeniti svoju profesionalnu karijeru u sigurnosnim službama za onu “pisca na puno radno vrijeme” nije bilo toliko iznenadno i neočekivano, napomenula je.

“Nisam odjednom u kasnim dvadesetima počela pisati priče; književnost je moja velika strast od malih nogu”, pojasnila je. Tu je strast teško – iako možda istodobno i vrlo jednostavno – objasniti, dodala je. “Pisanje je jednostavno nešto što volim najviše u životu”, kazala je.

U početku je pisala kratke priče, a knjigama se okrenula kad se zasitila karijere u sigurnosnim službama, otkrila je Ohlsson. “Odlučila sam potpuno se povući iz karijere analitičarke i stručnjakinje za sigurnosna pitanja jer mi je naprosto literarna karijera počela oduzimati previše vremena i energije, a istodobno me daleko više ispunjavala”, kazala je.

Od tada do danas napisala je ukupno 14 a objavila jedanaest knjiga, koje su joj donijele brojne nominacije za nagrade – dvaput je ušla u uži izbor za nagradu za najbolji roman godine Akademije švedskih pisaca kriminalističkih romana.

Iako se uvrstila među najcjenjenije autore nordijske ‘noir’ fikcije, ne smatra se dijelom tradicije. “Ne osjećam se dijelom neke velike tradicije – svakako ne dok sjedim pred računalom i pišem svoje romane”, kazala je, napomenuvši kako je nordijski ‘noir’ fenomen “ionako u najvećoj mjeri samo vanjska konstrukcija”.

Novi tip detektiva – mlad, zdrav i zadovoljan

U Zagrebu će Ohlsson predstaviti svoj debitantski roman “Pepeljuge”, upravo objavljen u izdanju Naklade Ljevak i prijevodu Danila Brozovića. Riječ je o prvom dijelu serijala u kojemu su glavni junaci detektivi Fredrika Bergman, Alex Recht i Peder Rydh.

Svoje je likove modelirala polazeći od ideje da je švedskoj književnosti potreban novi tip junaka, koji bi se othrvali uobičajenim sterotipima, otkrila je spisateljica.

“Znala sam da svakako želim uvesti novu vrstu likova u književnost”, kazala je Ohlsson. “Bilo mi je već dosta švedskog literarnog muškog stereotipa – željela sam pisati o čovjeku koji se upravo nalazi u naponu života, a koji je istodobno i potpuno s nogama na zemlji, sretan u privatnom životu, te dobar u svojem poslu, a ne, recimo, razvedeni alkoholičar”, pojasnila je.

“To je Alex Recht. Što se tiče Fredrike, bilo mi je važno da ona bude civil unutar policije: ona nikada nije pohađala švedsku policijsku akademiju, već je provela nekoliko godina na sveučilištu”, dodala je.

Fredrika je manje otvorena i manje društvena od Alexa, ima čvrst osobni integritet i vrlo je oprezna u stvaranju veza s drugima. “Teško ju je upoznati, ali je vrlo lojalna ljudima oko sebe i svojem poslu. Oboje ih jako volim”, kazala je autorica.

Tu je i Peder Rydh “usamljeni kauboj” kojemu je cilj nametnuti se u društvu i napredovati, a koji je na početku priče prikazan ponešto nejasno, dok s vremenom, kako napreduje serijal, počinjemo sve više razumijevati što ga pokreće i motivira, koje su ga to sile oblikovale u detektiva kakvim je postao.

Priča počinje otmicom djevojčice iz vlaka u trenutku kada je njezina majka izašla telefonirati. Taj je trenutak katalizator neslaganja, laži i boli koji se polako razmata pred čitateljem, vodeći do tragičnih posljedica koje šokiraju zemlju. No, to je tek prvi u nizu naizgled nepovezanih zločina koji pogađaju Švedsku, motivi za koje se polako počinju kristalizirati tek kada se uvidi njihova međusobna povezanost.

Iako je u opisima kriminalističkih procedura, oblikovanju likova i razvoju priče autorici sasvim sigurno pomogao njezin rad u policiji i upućenost u kriminalističku scenu Stokholma, u svojem se pisanju, kako je istaknula, u vrlo maloj mjeri koristi profesionalnim iskustvima u sigurnosnim službama.

“Sve što se tiče moje profesionalne karijere u službama sigurnosti klasificirano je kao povjerljivo. Stoga su sve moje priče ‘sto posto’ fikcija”, pojasnila je Ohlsson. Također, trudi se pisati priče koje ne zahtijevaju previše istraživanja, dodala je.

Njezina trilogija za djecu, započeta s knjigom “Stakleni grad” (2013.) obasuta je oduševljenim pohvalama kritike i publike te je privukla pozornost i izvan Skandinavije, a izdavačka su prava prodana u preko dvadeset zemalja diljem Europe.

Trenutno piše šesti roman u kojemu je glavna junakinja detektivka Fredrika Bergman.

Na ZBF-u će sudjelovati i u tribini “Rodna ravnopravnost u dječjoj književnosti”, na kojoj će se nastojati pružiti uvid u švedsku književnost za djecu i njezinu kvalitetu, te kako ona utječe na roditelje i djecu, osobito danas, kada je rodna ravnopravnost važna tema u svakodnevnom životu.