Hrvatski državni arhiv nedavno je na Facebooku objavio priču o nekadašnjoj imućnoj i poduzetnoj zagrebačkoj obitelji Pongratz. Obitelj je stanovala u Visokoj ulici u palači koja je danas rezidencijalni objekt Republike Hrvatske, a nakon Drugog svjetskog rata komunistički režim ovoj obitelji oduzeo je imovinu koja im je preostala nakon što je bogatstvo obitelji polako nestajalo u godinama prije rata.
Tekst Hrvatskog državnog arhiva o obitelji Pongratz prenosimo u cijelosti.
”Žica za biznis”
Obitelj Pongratz jedna je od najbogatijih obitelji druge polovice 19. i početka 20. stoljeća u Zagrebu. Usudit ćemo se reći da neki ljudi jednostavno imaju „žicu za biznis“, a jedan od takvih bio je i Guido Pongratz, koji se sa svojom braćom doselio iz Štajerske u Zagreb.
>Hasanbegović: Moj djed je kao klasni neprijatelj jednostavno likvidiran krajem 1945. u jednoj od istarskih fojbi
Došli su kao imućna obitelj šireći svoj posao, a Zagreb im je postao trajno i posljednje prebivalište. Najistaknutiji član ove obitelji, Guido, u mlađim se danima bavio nabavom šljunka, telegrafskih stupova i željezničkih pragova za galopirajuće rastuću željezničku infrastrukturu.
Svi poslovi poduzetnog Guide Pongratza
U Zagreb je došao preuzevši posao regulacije Save od Zagreba do Zaprešića, a kasnije je svoje poslove širio na razne strane, bavio se građevinarstvom, izgradio kaznionicu u Lepoglavi, nastavio s regulacijom riječnih tokova, gradio željezničke nasipe i pruge, izgradio crvu Sv. Petra u Zagrebu i opću bolnicu, gradio mostove, lučke objekte, gradio po Trstu i Grazu.
Na dražbi je kupio parketarnicu u Ilici, preuredio je i unaprijedio ju u Tvornicu parketa i paropila koju je poklonio sinu Gustavu. Kupio je i rudnik ugljena Vrdnik kod Fruške gore, obnovio ga, proširio i izgradio do njega 16 kilometara dugu željezničku prugu, izgradio vodovod u Grazu, opskrbljivao vojsku, osnovao zagrebačku pilanu, Tvornicu kože u Zagrebu, u Karlovcu kupio mlin i pretvorio ga u moderan parni mlin, osnovao i vodio zagrebačku plinaru… Teško je i nabrojiti čime su se Pongratzovi sve bavili.
Dom obitelji Pongratz u Visokoj ulici
Obitelj je stanovala u Visokoj ulici (u palači koja je danas rezidencijalni objekt Republike Hrvatske), održavali su raskošne zabave i bili mecene. Obitelj Pongratz bili su ključni Bukovčevi pokrovitelji za njegova boravka u Zagrebu, pa je upravo Vlaho Bukovac napravio portrete članova obitelji, a Herman Bolle projektirao palaču na Trgu bana Jelačića (ugao s Radićevom gdje je danas Gradska ljekarna) koju je obitelj koristila kao poslovni prostor, mjesto zabave i pokazivanja vlastite moći.
Guido Pongratz ubrzo je postao član Gradskog vijeća i počasni građanin Karlovca i Siska. Tijekom godina kupovao je velike posjede, dvorce i brojne kuće za odmor u Hrvatskoj, a obitelj je imala i posjede na Pantovčaku, Tuškancu, u Jurjevskoj ulici u Zagrebu, vlastelinstva Jakovlje, Mikulići, Črnomerec i Rugvica, posjede u Trstu i Rijeci, vile Mathilda i Zora na Bledu, dvorac Maruševec.
Ekonomska moć Pongratza i konačan kraj u komunističkoj Jugoslaviji
Kolika je bila ekonomska moć Pongratza, najbolje pokazuje to što je Guido Pongratz bio jamac za kredit koji je Grad Zagreb morao podignuti za obnovu nakon velikog potresa 1880., a nedugo nakon toga Gradu je darovao zemljište za gradnju Obrtne škole, današnje Škole primijenjene umjetnosti i Muzeja za umjetnost i obrt.
Međutim, nakon smrti ambicioznog i energičnog Guida, sjaj Pongratza počinje blijedjeti. Sudbinu obitelji Pongratz zapravo najbolje oslikava prekrasna Bolléova palača Pongratz na Jelačićevu trgu koja je iz ne potpuno jasnih razloga srušena 1937., samo 53 godine nakon što je sagrađena, dok je jedini nasljednik obitelji Pongratz, Guido Pongratz mlađi, zvani Kuki, do Drugoga svjetskog rata ostao gotovo bez svega.
Nakon Rata novi je režim bivšim mecenama oduzeo ono što je ostalo.
Obiteljski fond obitelji Pongratz čuva se u Hrvatskome državnom arhivu.
