Na gotovo devet stotina stranica velikog formata publicist, pravnik i povjesničar Tomislav Jonjić hrvatskoj javnosti ponudio je dosad neviđeni prikaz nacionalnopolitičkog i svjetonazorskog opredjeljenja jednog od najvećih književnika 20. stoljeća i odnos prema ključnim pitanjima njegova vremena. Uz dakako, neizostavan pogled na hrvatsko-srpske odnose, koji se hoćeš-nećeš kao vječita paradigma vuku do današnjih dana. Stoga, kako je kazao jedan od recenzenata toga kapitalnog izdanja nakladničke kuće AGM, ovom monografskom obradom životnoga i profesionalnog puta Antuna Gustava Matoša ostvaren je relevantan znanstveni doprinos u suvremenoj hrvatskoj historiografiji.
Zašto Matoš – retorički se pita autor te dodaje: “Ma što netko kazao i na ma koje se natege iz kojekakvih motiva odvažio, za hrvatsku se književnost nakon Matoša može reći ono što se govorilo za Gogolja i rusku: sva je ona, na ovaj ili onaj način, izišla ispod Matoševa ogrtača”.
Matoš je prevelik da bi ga se moglo zaobići i nije ga se moglo trajno prešućivati, ističe autor Jonjić, pošto nas je podsjetio kako je naš poeta u vrijeme neposredno nakon Drugog svjetskog rata bio proglašen dekadentom, izbačen iz školskog programa te izostavljen iz zbornika “Jugoslavenska poezija”.
Jedan od zaključaka koji se nameću u Jonjićevu djelu jest da Matoš, kao mjera svih stvari još desetljećima nakon smrti, u vrijeme ulaženja u javni život nije pripadao ni tradicionalistima ni modernistima na razmeđi dvaju stoljeća. Uz to, njegova posebnost u kulturno-političkim stajalištima može se ilustrirati time da uvjereni starčevićanac i frankovac ima stav da Hrvati i Srbi govore istim jezikom te da je međusobna suradnja dvaju naroda poželjna. U tom vremenu nikoga, pa ni pravaše osobito ne uzbuđuje ni to što on popularizira srpsku knjigu u Hrvatskoj. No, isto tako, kako kaže autor, borbeno se postavlja protiv svake jugoslavenske političke koncepcije “belgradomanije” hrvatske političke elite.
Ova monografija podijeljena je na 13 poglavlja: Zašto o Matošu, Kako o Matošu: predodžbe, uvjerenja i teškoće, Mladi Matoš: obitelj, zavičaj i domovina, Vojni bjegunac, Preko Ženeve do Pariza, Matoš u Parizu, Ponovno u Beogradu, Iznova uz Franka i Starčevića, napokon u Domovini: rame uz rame s Josipom Frankom, Raskid s Frankom, S milinovcima do svepravaškoga ujedinjenja, Ili omladinski barjak ili “jedan proti svima, proti svemu”, Ponovno sam: bolest, posljednji dani i smrt.
Knjizi su dodani i posebni prilozi, tekstovi o Matoševu stvaralaštvu i djelovanju kroz prizmu kršćanstva, internacionalizma, tradicionalizma, konzervativizma i dr.
O Jonjićevoj knjizi dr. sc. Stjepan Matković lijepo primjećuje kako je ovdje Matoš vrlo cjelovito obrađen, jer se autor nije bavio samo njegovim životopisom nego i sagledavanjem širih kretanja u Hrvatskoj za vrijeme Austro-ugarske Monarhije. “Knjiga nadilazi tipične biografije narativnoga karaktera jer istodobno objašnjava Matoševo djelovanje u okolnostima razvijanja modernoga društva, razgrananoga političko-stranačkog krajolika i unutarnje krize Dvojne Monarhije.”
