Izložbu “Portreti Josipa Jurja Strossmayera”, pripremljenu u prigodi 130. obljetnice otvorenja Strossmayerove galerije starih majstora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), otvorio je u ponedjeljak navečer u HAZU predsjednik Akademije akademik Zvonko Kusić.
Kusić je ocijenio kako je 9. studenoga 1884., na dan kad je otvorena Strossmayerova galerija, veliki dan za HAZU, hrvatsku kulturu i povijest. Biskup Strossmayer je sudjelovao u gradnji Akademijine Palače s jednom četvrtinom sredstava, podsjetio je Kusić, dodavši kako je Strossmayer istodobno gradio još i katedralu u Đakovu, Zagrebačko sveučilište i Galeriju starih majstora.
Naglasio je kako je đakovački biskup bio vizionar koji je nadilazio svoje vrijeme te dodao kako je Strossmayer bio i političar, vođa stranke, saborski zastupnik i veliki teolog.
Izložba je, kako navodi voditelj Strossmayerove galerije starih majstora akademik Vladimir Marković, temeljena isključivo na portretima osnivača, donatora i pokrovitelja biskupa Josipa Jurja Strossmayera.
“Osim što posjeduje evokacijski karakter potenciran nizom biskupovih fizionomija izvedenih u različitim medijima od slikarstva preko grafike do skulpture u vremenskom rasponu od preko stoljeća i pol, ovaj je likovni životopis tek sumarni presjek umjetničkih izričaja i stilskih orijentacija od polovice 19. stoljeća pa sve do danas”, rekao je Marković. Kazao je i kako izložba obuhvaća portrete koji su nastali za Strossmayerova života i neprijeporno posjeduju vrijednost dokumenta te opstoje kao autentični biografski momenti.
Naglasio je i kako su oni i interpretacije njegova lika nakon smrti 1905. te ukazuju na biskupovu važnost i nastojanje da se održi spomen na njegov lik i djelo.
Po Markovićevim riječima, prva skupina predstavljenih radova, nastalih u Strossmayerovo vrijeme, prema kvaliteti izvedbe i autoritetu autora, od Franje Pfalza, Franje Mückea, Michele Canzia, Amalie de Angelis, Lugia de Amicija, Vlahe Bukovca i Rudolfa Valdeca, korespondira donekle i sa Strossmayerovim ukusom te odražava njegov umjetnički kriterij. To je, smatra Marković, likovnim jezikom izrečen, živi odraz njegovih ideja, misli i djela.
Ovi licopisi u sukcesivnom nizu fizionomijskih mijena i tragova što ih na licu ispisuje vrijeme, omogućuju nam da fizički rekonstruiramo Strossmayerov život od ređenja za biskupa đakovačko-srijemskog i bosanskog 1849. godine, povratka u domovinu 1850. te, kako je rekao, preko zaokupljenošću realizacijom svojih projekata, staračkim smirajem sve do vječnog spokoja 1905. godine.
Ocijenio je kako brojnost njegovih portreta pokazuje da je biskup Strossmayer bio čovjek koji je toliko pažnje posvećivao umjetnosti i umjetnicima, te napokon čovjek koji je toliko napravio za umjetnost i dao umjetnosti, da je i sam postao dio nje.
HAZU je uz izložbu, čiji je koncept postavio Borivoj Popovčak, tiskao i njezin katalog. Izložba je otvorena do 4. veljače iduće godine.
