Papa Franjo je jutros na Trgu svetoga Petra slavio misu povodom Marijanskog jubileja u Godini milosrđa. Naveo je primjer ‘desetorice gubavaca’, koji Isusu dolaze ususret i traže da ih izliječi: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se“. Gospodin im daje obećanje, ali i kuša njihovu vjeru: poslao ih je da se pokažu svećenicima. I dok su bili na putu, gubavci su ozdravili, no – naglašava Papa – „zaboravili su Darovatelja, Oca, koji ih je ozdravio po Isusu, svom Sinu koji je postao čovjekom.“
Ipak, jedan od njih nije zaboravio: Samarijanac, koji je u židovskim očima praktički poganin – kazao je Sveti Otac te dodao kako Samarijancu nije bilo dovoljno što je ozdravio po svojoj vjeri, već je dovršio izlječenje, vrativši se Isusu kako bi mu zahvalio na primljenom daru. „Prepoznao je Isusa kao istinskog Svećenika, koji ga je podigao i spasio; koji ga sada može poslati na put i prihvatiti kao jednog od svojih učenika“, poručio je Papa, piše Radio Vatikan.
U tom kontekstu Sveti Otac predlaže da se pitamo: „Jesmo li sposobni reći ‘hvala’?“ Jesmo li sposobni reći ‘hvala’ u svojoj obitelji, zajednici, Crkvi? Papa Franjo primjećuje kako često uzimamo sve zdravo za gotovo, pa i Boga! „Lako je pristupiti Gospodinu i zatražiti nešto – naglasio je Papa – ali vratiti mu se i zahvaliti…“ Isus zato i ističe devetoricu nezahvalnih gubavaca: zaboravili su vratiti se i podati slavu Bogu (usp. Lk 17,17-18).
„Na ovaj Jubilejski dan – nastavio je Sveti Otac – pred očima nam je istinski uzor, u kojeg se možemo ugledati: Marija, naša Majka. Nakon što je čula anđelovu poruku, zapjevala je hvalospjev Bogu: ‘Veliča duša moja Gospodina…’ Zamolimo našu Gospu da nam pomogne prepoznati kako je sve Božji dar te da budemo sposobni za to reći ‘hvala’. Uvjeravam vas da će tada naša radost biti potpuna. Samo onaj tko zna zahvaljivati, poznaje puninu radosti.“
Papa je vjernicima poručio kako je potrebna poniznost kako bismo bili sposobni zahvaljivati, a današnje prvo čitanje nam donosi jedan takav primjer – Naaman Sirac, zapovjednik vojske kralja Arama (usp. 2 Kr 5,14-17). Elizej od njega ne traži ništa osim da se okupa u vodama rijeke Jordan. Taj zahtjev je zbunio, čak i razljutio Naamana: ‘Je li Bog uistinu Bog ako zahtijeva takve tričarije?’ Htio se okrenuti i vratiti natrag, ali je potom ipak pristao i oprao se u vodama Jordana te odmah ozdravio.
Sveti Otac ističe kako je upravo Marijino srce više nego bilo koje drugo ponizno srce, srce sposobno primiti Božje darove. Nju – jednostavnu mladu ženu iz Nazareta, koja nije stanovala u palačama, koja nije činila izvanredne stvari – Bog je izabrao kako bi postao čovjekom. Papa je predložio da se pitamo jesmo li spremni prihvatiti Božje darove ili se radije zatvaramo u sigurnost vlastitih planova.
Papa je na kraju istaknuo da su i Naaman i Samarijanac bili stranci. Smatra da nas upravo stranci – često prezreni i marginalizirani – mogu naučiti hoditi putom kojim Bog od nas želi da hodimo. „I Majka Božja je dugo vremena bila strankinja u Egiptu, daleko od svoje rodbine i prijatelja. Ipak, vjerom je uspjela nadvladati prepreke. Prianjajmo uz tu jednostavnu vjeru Svete Bogomajke; zamolimo je da se uvijek možemo vratiti Isusu i zahvaliti za mnoge darove, koje smo primili po njegovu milosrđu“, poručio je na kraju propovijedi papa Franjo.
