Sineast, autor monumentalnog filma “Šoa”, pisac, filozof i novinar Claude Lanzmann umro je u četvrtak u dobi od 92 godine u Parizu, a cijelo 20. stoljeće proživio je boreći se nesmanjenom snagom za stvari koje je smatrao ispravnima.
Erudit koji je znatan dio 50-ih godina proveo kao partner književnice Simone de Beauvoir i radio zajedno sa Jean-Paul Sartreom i drugim filozofima, Lanzmann je bio podjednako dobar kao autor, sineast, biograf, novinar, predavač.
Najviše francusko priznanje, Legiju časti, za životno djelo primio je 2006., a na čelu časopisa Les Temps Modernes (Moderna vremena), što ga je osnovao Sartre, Lanzmann je nastavio biti i kada je već zakoračio u devedesete godine, piše agencija Reuters.
Rođen 27. studenoga 1925. u predgrađu Pariza u židovskoj obitelji koja se onamo doselila iz istočne Europe, Lanzmann je u doba nacističke okupacije Francuske surađivao u Pokretu otpora.
Sredinom 70-ih godina počeo je raditi na stvaranju usmene povijesti holokausta, masovno intervjuirajući preživjele, ali i počinitelje te očevice o pokolju nacista nad šest milijuna Židova. Ukupno je 11 godina snimao film “Šoa”, što je hebrejska riječ za holokaust koji je premijerno prikazan 1985.
Devetsatni film dočekan je sjajnim kritikama, a najveći dio sirova materijala, transkripata i intervjua potječe iz američkog Memorijalnog muzeja holokausta u Washingtonu, DC.
Izraelski predsjednik Reuven Rivlin opisao je “Šoa” kao film koji je “promijenio cjelokupnu perspektivu svijeta”. “U njegovim manje poznatim filmovima jednako su očita (Lanzmannova) humana i oštroumna stajališta”, napisao je Rivlin.
U filmovima “Zašto Izrael” ili “Tsahal”, Lanzmann svjedoči o privrženosti hebrejskoj državi, a jednako gorljivo branio je poslije rata težnje za neovisnošću kolonijalnih država.
Godine 2009., Lanzmann je objavio autobiografiju “Patagonijski zec” u kojoj opisuje svoje odrastanje i utjecaj nacizma na njegov život te ne izostavlja ni svoj odnos sa Simone de Beauvoir koja je istodobno bila u vezi sa Sartreom.
Kao učenik gimnazije Condorcet u Parizu otkrio je antisemitizam i u knjizi opisao da se “iz kukavičluka” bojao stati u obranu dječaka zvanog Levy kojega su zlostavljali učenici antisemiti. Na pitanje zašto je otkrio tu sramnu epizodu, odgovorio je “radi istine” i dodao da je Sartre taj koji mu je pomogao “izliječiti se od srama (što sam židov) jer mi je razjasnio što mi se dogodilo”.
Lanzmann se ženio tri puta i imao dvoje djece, kći Angelique koja ga je nadživjela i sina Felixa koji je 2017. umro o raka.
“Smrt ne dolazi od sebe same. Ja uopće nisam za smrt. Uvijek vjerujem u život. Ludo volim život iako nije uvijek zabavan”, povjerio je Lanzmann nedavno novinaru agencije AFP. Slomljen smrću svoga sina koji je umro u dobi od 23 godine, Lanzmann se pridružio Felixu u četvrtak u bolnici Saint-Antoine, dodaje AFP.
Francuski filozof Bernard-Henri Levy napisao je da je pogođen Lanzmannovom smrću.
“Bio je hrabar čovjek. Velik sineast. Dobar čovjek. “Nikad si neću oprostiti svađe koje sam imao s njim. Kao blago čuvam prekrasne trenutke koje smo proveli zajedno”.
U knjizi koju je lani njemu u čast objavio pod naslovom “Claude Lanzmann, vizionar stoljeća”, profesor Didier Sicard piše da je filmom o istrebljenju židova autor “sagradio tom narodu grobnicu koja mu je nedostajala”.
“Bio je književni div (…) strastveno je ispričao povijest 20. stoljeća”, napisao je nekadašnji ministar kulture Jack Lang.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
