Pravobraniteljica Vidović opravdala Sandru Benčić: kad za nekog kažete da mu treba zabraniti pristup televiziji, to nije diskriminacija

„Smatram duboko problematičnim to što je Željka Markić, kao nositeljica inicijative za referendum o braku, postala dobrodošla gošća na javnoj televiziji“ rekla je aktivistica i pravnica Centra za mirovne studije Sandra Benčić, moderirajući panel „Neotradicionalizam i obiteljske vrijednosti“ koji je u sklopu Subversive festivala održan u Zagrebu početkom svibnja. Benčić pripada Centru za mirovne studije, udruzi koja za sebe tvrdi da se bavi zaštitom i promicanjem ljudskih prava.

Nakon ove duboko problematične izjave udruga U ime obitelji podnijela je kaznenu prijavu protiv Sandre Benčić zbog javnog poticanja na nasilje i mržnju. Isto tako, pučkoj pravobraniteljici podnesena je prijava zbog poticanja na diskriminaciju.

Prijava protiv poticanja na diskriminaciju i govor mržnje

U obrazloženju prijave stajalo je: “Gospođa Benčić kao pravnica i djelatnica Centra za mirovne studije kroz duže vremensko razdoblje koristi medijski prostor zloupotrebljavajući slobodu govora i  potiče na diskriminaciju protiv članova i podupiratelja udruge U ime obitelji. Prema podnesenim prijavama, gospođa  Benčić difamira udrugu  U ime obitelji, a time i sve one koji je podupiru, tj.  iznosi neutemeljene i iracionalne optužbe, laži, stereotipe i predrasude kako bi u očima javnosti opravdala odnosno racionalizirala mržnju prema U ime obitelji, njezinim članovima i podupirateljima“, istaknuli su dodavši: “Javnim pozivima da se članovima ili podupirateljima U ime obitelji uskrati pravo javnog nastupa te brojnim neistinitim tvrdnjama poput one da U ime obitelji ‘zagovara oduzimanje prava jednoj skupini te da zagovara potpuno slobodno tržište i kapitalizam unutar kojeg radnička prava, jednakost na tržištu rada i prava žene neće značiti ništa’  gospođa Benčić  sustavno se služi govorom mržnje”.

Inače, govor mržnje se definira kao „korištenje napadačkog govora kojim se širi i opravdava mržnja, nesnošljivost i predrasude te poziva i potiče na nasilje ili diskriminaciju protiv određenih grupa“ .

[FB]

Ovih dana na adresu udruge U ime obitelji stigao je odgovor pučke pravobraniteljice Lore Vidović koja je u svom obrazloženju odbacila tvrdnju kako se radi o govoru mržnje i poticanju na netrpeljivost.

Sloboda mišljenja je ustavna kategorija

Odbacivanje pravobraniteljica Vidović temelji na pravu na slobodu mišljenja i izražavanja misli, zajamčenu Ustavom RH i Konvencijom za ljudska prava. Iako u daljnjem obrazloženju svoje ocjene potvrđuje kako se Zakonom o diskriminaciji i samo poticanje na diskriminaciju smatra diskriminacijom, Vidović ne smatra kako je izjava Sandre Benčić diskriminatorna jer se oslanja na činjenicu kako su i Benčić i Markić javne osobe koje moraju biti svjesne da će zbog svog djelovanja i stavova biti podvrgnute kritici. Nekad neopravdanoj i pretjeranoj, ali ipak kritici.

Javne osobe moraju biti spremne na kritiku

Sljedeće na što ukazuje pučka pravobraniteljica je demokratska praksa da javne osobe moraju biti spremne podnijeti kritiku. Od njih se očekuje, piše Vidović, veća tolerancija na oštro, javno, kritičko, ali i satirično preispitivanje stavova. Drugim riječima, Željka Markić mora biti spremna podnijeti kritiku, kad već ulazi u javni prostor koji pripada, zna se već kome.

U zaključnom odlomku, pri elaboriranju teze da nema govora ni o kakvoj diskriminaciji, pravobraniteljica Lora Vidović čini jedan prilično čudan logički skok i uvodi premisu o kojoj nije bilo govora nigdje, ni u prijavi, ni u dotadašnjem obrazlaganju. Ona smatra da nema govora o diskriminaciji jer, između ostalog, izjava koju je dala Benčić ne utječe na rad javne televizije.

Pravobraniteljica Vidović je citirala – Sandru Benčić

Ovo obrazloženje pučke pravobraniteljice zapravo više nikog i ne čudi, iako svaki puta iznova razočara one koji još uvijek pošteno vjeruju u demokraciju kao društveno uređenje u kojem svatko može izreći svoj stav ili uvjerenje, ako ono nije štetno po društvo  kao takvo. Radi se o zanemarivanju golih činjenica i otvorenom stajanju na stranu onog svjetonazorskog dijela nevladinog sektora koji se najkraće može opisati kao platforma nekolicine udruga s nekolicinom članova koji su veliki protivnici tradicionalnih i većinskih vrijednosti i veliki korisnici novca poreznih obveznika.

Treba primijetiti kako je nakon prijave od strane UIO, gđica Benčić dobila potporu tih udruga i prostor u medijima u kojima je nadugačko i naširoko obrazlagala svoje stavove. Pritom je jednu potpuno legitimnu prijavu ocrtala kao opasnost za pravni poredak u RH i usput naglasila važnost vlastite borbe protiv, pogodite čega – fašizma, sebe karakterizirajući kao veliku antifašistkinju. Poruka je, naravno, da je Željka Markić fašistkinja jer se usudila ući u javni prostor zastupajući svoje stavove, pa i na način na koji demokratsko društvo funkcionira, a to je putem pravosudnih tijela u slučaju ugroze nekog subjekta.

Zanimljivo je to da je pravobraniteljica Vidović, želeći donijeti objektivan sud, zapravo u obrazloženju svoje ocjene citirala, ni manje ni više, nego – Sandru Benčić. Ona je u intervjuu kojeg je nedugo nakon podignute prijave dala portalu Novosti rekla kako joj je kao moderatorici bila zadaća postavljati provokativna pitanja. U obrazloženju svoje prosudbe, pravobraniteljica Vidović kaže kako izjava gospođice Benčić “provocira publiku festivala koji po svojoj ideji i konceptu teži kriticizmu tzv. tradicionalnih vrijednosti (…) no ne potiče na diskriminaciju.”

Neprijatelju ni sekunde mikrofona

I tako to ide u Hrvatskoj. Postoje pojedinci i udruge koji su uzurpirali javni prostor. Puna su im usta demokracija, ali ne vole demokratske alate kao što je referendum. Zalažu se za slobodu mišljenja, ali bi branili nastup na javnoj televiziji onima za koje procijene da su “opasni”. Uglavnom su stava kako Crkvi treba ukinuti financiranje iz proračuna (katoličkoj, druge ne spominju), ali da mogu, isisali bi i zadnju proračunsku lipu za svoje famozne “projekte”. Bore se za ljudska prava, ali bi svakome različitome pod svaku cijenu priječili ista. Groze se nasilja, ali šute kad jedan njihov simpatizer napadne nemoćnu staricu i još kažu kako je to i zaslužila. Puna su im usta slobode govora, ali do određene granice. Pozivaju na ljubav, ali su agresivni.

U svakom slučaju, ovakva izjava pravobraniteljice, koja puše u iste diple kao i spomenuti dio nevladinog sektora, i isto je na državnom proračunu, kao i spomenuti dio nevladinog sektora, više uopće ne iznenađuje. Nema nikakvih promjena u ovom postranzicijskom društvu u kojem se poziva na demokraciju, ali plodovi diktature su toliko slatki da se teško odreći njihove konzumacije. Pojmovi su promijenjeni, ali sadržaj nije. Nekada se govorilo “Neprijatelju ni zrna žita”, danas se govori “Neprijatelju ni sekunde mikrofona”. A sudilo se “u ime naroda”.

Danas, zauzeti stav kako nekome treba zabraniti govor, a ne nazvati to diskriminacijom i govorom mržnje, zaista nije demokratski. Valjda će i pravobraniteljica to jednom naučiti.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: Narod.hr
Photo: fah