Hrvatska se oprašta od još jednog velikog glumca. U 88. godini života u Domu za starije i nemoćne u Klaićevoj preminuo je glumac Špiro Guberina.
Legendarnog glumca kojeg većina pamti po ulozi Jockana u Velom mistu sustigle su godine, a još je 2018. otkrio da se bori sa zdravstvenim problemima.
“I slušaj dobro što ti velin: Sa svima u dobre budi, a s gostioničarima pogotovo! Ne prođi mimo njih, a da ih ne pitaš: Gazda, triba li šta? I ne zalipi se ni za jednoga, nego sa svih grickaj pomalo”, govori Jozo Škovacin svom Netjaku u kultnoj sceni iz “Velog mista”.
Privatno, Špiro Guberina bio je odan voljenoj supruzi Ingrid, do kraja, kako u životu tako i nakon njezine smrti. Žalio je, rekao je prije nekoliko godina u intervjuu za Gloriju, što se nije vjenčao ranije. Žalio je i što nije imao još djece, no silno je bio ponosan na svog Borisa, sina kojeg je dobio u braku sa svojom Ingrid.
Kada mu je bilo svega 13 godina, preminula mu je majka Marija – i tad su brigu o njemu preuzele sestre Božena i Antonija. Kada je 1999. izgubio i obje svoje sestre – doživio je nezamisliv udarac sudbine. Hrabro se otad nosio i s depresijom i s trenucima samoće – izmjenjujući melankolična stanja s onima veselima, skoro dječje radosnima.
“Takvi smo mi glumci, zaigrani poput djece, na rubu sna i jave”, govorio je.
Izvanredna karijera počela još u rodnom Šibeniku, nakon dva studija, Akademija je bila – treća sreća
Špiro Guberina rodio se 1933. godine u Šibeniku, gdje je proveo djetinjstvo koje je otkrivalo njegove bogate talente još dok je u glazbenoj školi svirao violončelo i u šibenskom amaterskom kazalištu glumio prve uloge. Iako je studirao građevinu, a onda matematiku – život ga je 1954. odveo na pravu adresu – Akademiju dramskih umjetnosti upisao je i u roku završio 1958. godine.
Kao srednjoškolac nastupao je u komedijama i operetama u Narodnom kazalištu u Šibeniku. Diplomirao je 1970. godine na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je bio u stalnom angažmanu u HNK od 1958. do umirovljenja 1999. godine. Izniman je uspjeh ostvario u djelima Ranka Marinkovića, Ivan Brešana i Marina Držića, a nastupao je i na radiju i u televizijskim dramama i serijama: Divac (I. Raos, Prosjaci i sinovi), Strikan (M. Smoje, Velo misto), Očenašek (V. Majer, Dnevnik Očenašeka). God. 1997. osnovao je Mali hrvatski teatar “Kiklop”, koji je otvorio monodramskim kolažem ”Majmunska posla”.
Otpočela je tada izvanredna karijera – više od 40 godina igrao je u HNK, a usporedo s predstavama nižu se i sjajni dramski trenuci. Nastupao je i u drugim zagrebačkim kazalištima, na Dubrovačkome ljetnom festivalu i Splitskom ljetu. Izniman je uspjeh ostvario u djelima Ranka Marinovića, njegovog voljenog profesora, istaknuo se u nizu uloga iz kapitalnih djela svjetske književnosti, a usto nastupao i na radiju te u televizijskim dramama i serijama. Među ulogama koje je odigrao treba spomenuti one iz pera Ranka Marinkovića: Čovjek i Don Juan (Zagrljaj), Krele i Pijanac (Kiklop), Jacobson (Zajednička kupka), Don Florijan (Glorija) i dr.; Brešana: Mačak i Šimurina (Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja), Tica (Svečana večera u pogrebnom poduzeću), Mate Lokas (Nihilist iz Vele Mlake) i dr. te M. Držića: Zlatikum (Skup), Maro, Ugo Tudešak, Bokčilo, Sadi i dr. (Dundo Maroje), Grižula, prenosi Gloria.
Igrao je i u djelima Dostojevskog, Shakespearea, Molliera, Gogolja, Ionesca. Usto, Guberina je nastupao na radiju, u velikim televizijskim dramama i serijama poput “Velog mista” i “Prosjaka i sinova”. Aktivno je radio do prije nekoliko godina, rado je snimao sadržaj i za djecu i mlade, a 1997. osnovao je i Mali hrvatski teatar “Kiklop”. Špiro je dobitnik nagrade Vladimir Nazor (2012.) i nagrade za životno djelo na području dramske umjetnosti (2014.), a za glumačka ostvarenja dobio je i nagradu Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Špiro Guberina primio je Nagradu za životno djelo Vladimir Nazor 2012. i Nagradu hrvatskog glumišta za životno djelo 2014.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
