Nakon što je „Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne Crkve“ (Srijemski Karlovci i Beograd, 15. do 21. svibnja 2022.) svecima pribrojio „svetu djecu mučenike, jastrebarske i sisačke, s datumom spomena 13. srpnja / 26. kolovoza“, biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine uputili su Otvoreno pismo biskupa Zagrebačke metropolije patrijarhu Porfiriju (25. srpnja 2022.) koje je objavljeno u „Glasu Koncila“ (31. srpnja 2022., str. 2. – 3.). Riječ je o tzv. kozaračkoj djeci koja su se tijekom Drugoga svjetskog rata našla u prihvatilištima u Jastrebarskom i Sisku, a koju je sada, 2022. godine, Srpska pravoslavna Crkva „pribrojila svetima kao mučenike“, piše prof. dr. sc. Stjepan Baloban u rujanskom broju kršćanske obiteljske revije Kana koju uz dopuštenje izdavača djelomice prenosimo.
> Večernji list u posljednjih 14 godina objavio 7726 vijesti o Srbiji, opsjednut je hrvatsko-srpskim parovima, jugonostalgijom…
> Biskupi u otvorenom pismu Porfiriju: Ostajemo u nevjerici i u tuzi jer je SPC prihvatio komunističku propagandu
Zašto su reagirali katolički biskupi?
Inicijativu za pribrajanje, zapravo proglašenje svetima, pokrenuo je gornjokarlovački episkop Gerasim „Molbom Svetom Arhijerejskom Sinodu“ godinu dana prije, to jest 15. svibnja 2021. Riječ je o temeljnom dokumentu, tekstu, koji je poslužio Srpskoj pravoslavnoj Crkvi da godinu dana poslije, u svibnju 2022. donese ovakvu odluku. U „Otvorenom pismu“ sedmorica hrvatskih katoličkih biskupa ne ulaze u kriterije za kanonizaciju Srpske pravoslavne Crkve, nego naglašavaju da imaju odgovornost javno reagirati na neistine i klevete iznesene na račun hrvatskih redovnica te zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, koje se nalaze u toj Molbi episkopa Gerasima.
U opširnom i utemeljenom Otvorenom pismu navodi se također: „Ako su ta djeca proglašena mučenicima, moraju postojati i mučitelji, a iz priloženoga se podrazumijeva da su to upravo navedeni ljudi koji su istinski zaslužni da je mnogo zbrinute djece u iznimno teškim okolnostima preživjelo. Umjesto da se ističu njihova djela milosrđa, ponegdje s oznakama istinske svetosti, i da im budemo zahvalni za njihove primjere, na njihova se imena i djela ponovno stavlja teret monstruoznih optužaba i krivnje“ (Isto, br, 4, str. 3). Upravo je to temeljni razlog zbog kojega su biskupi Zagrebačke metropolije na čelu sa zagrebačkim nadbiskupom, kardinalom Josipom Bozanićem, uputili patrijarhu Porfiriju i hrvatskoj javnosti – crkvenoj i civilnoj – ovo uistinu važno Pismo.
(…)
Koliko mi je poznato do pisanja ovih redaka, hrvatska je javnost Pismo biskupa Zagrebačke metropolije praktično ignorirala, premda je riječ pod određenim vidom o „povijesnom“ Pismu koje dotiče ne samo crkvenu nego i nacionalnu i političku dimenziju; ne samo pitanje iskrenog ekumenizma nego i dijalošku i humanu stranu svekolikog odnosa između Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslavne Crkve te između hrvatskoga i srpskoga naroda.
> Dr. sc. Vlatka Vukelić za Narod.hr: Puno je neistinitih informacija o ‘kozaračkoj djeci’
> Biskupska konferencija BiH: Republika Srpska nije temeljena na Božoj pravdi nego na zločinu
Slično je bilo i s Pismom koje je 8. veljače 2016. godine, kao tada predsjednik Biskupske konferencije BiH kardinal Vinko Puljić uputio tadašnjem patrijarhu Srpske pravoslavne Crkve Irineju, a u povodu patrijarhova sudjelovanja i osobito govora na danu „Republike Srpske“ u Banjoj Luci, 9. siječnja 2016. koje je pod naslovom „Istina se uporno prešućuje i iskrivljuje“ također objavljeno u „Glasu Koncila“ (21. veljače 2016., str. 8. i 31.).
> Baloban: Moja knjiga govori i o bolnom trenutku zaustavljanja kanonizacije Stepinca
> Prof. Baloban: Kardinal Franjo Kuharić – čovjek i biskup kojemu se vjerovalo
(…)
Razlika između Srbije i Hrvatske
Razlika između Hrvatske i Srbije s obzirom na istraživanje prošlosti ‘koja opterećuje’ jest u tome da država Srbija već desetljećima pod materijalnim i organizacijskim vidom podupire istraživanje te iznimno komplicirane povijesti. Rezultat je toga da u inozemstvu prevladava ‘srpska vizija’ povijesti odnosa Hrvata i Srba te Srpske pravoslavne Crkve i Katoličke Crkve u Hrvatskoj s ponavljanjem optužbi povezanih s Drugim svjetskim ratom.
(…)
Nažalost, riječ je o često neobjektivnoj, lažnoj i nadasve pristranoj viziji koja već desetljećima na ‘optuženičkoj klupi’ drži hrvatski narod, ali i Katoličku Crkvu u Hrvatskoj. Došlo je vrijeme da se zbog sadašnjosti, ali još više zbog bolje i sigurnije hrvatske budućnosti, temeljito istraži i na odgovarajući način u Hrvatskoj i u svijetu argumentirano prikaže hrvatska povijest. I to ne prije svega zbog toga što to većini Hrvata nije jasno, nego zato što bi ono što je nama Hrvatima jasno na dokumentiran način bilo predočeno i drugima u svijetu.
Prof. dr. sc. Stjepan Baloban
Članak u cijelosti potražite u tiskanom ili eIzdanju Kane.
O autoru
Prof. dr. sc. Stjepan Baloban pročelnik je Katedre socijalnog nauka Crkve na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Prvi je pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK (1997.-2004.), a od 2002. do 2005. bio je “Katedralni propovjednik” u zagrebačkoj katedrali.
Član je Etičkog povjerenstva Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” (od 1994.). Od veljače 2004. član je Savjeta za populacijsku politiku vlade Republike Hrvatske (od 2004.) te Upravnog odbora poslijediplomskog specijalističkog studija “Menagement neprofitnih organizacija i socijalno zagovaranje” (od 2004.).
Bio je predstojnik Instituta za teološku kulturu laika KBF-a (2005.-2009.) te je član različitih komisija i odbora KBF-a. Od 1995. član je uredništva, a od 2016. glavni i odgovorni urednik Bogoslovske smotre. Kontinuirano piše Kolumnu u mjesečniku Kana (od 2003.) te je član Skupštine Kršćanske sadašnjosti (od 2011.).
Mentor je više od 90 diplomskih radova te 7 licencijatskih i 5 doktorskih. Napisao je 7 autorskih knjiga, 26 knjiga je uredio sam ili u suuredništvu, od kojih su 2 objavljene u inozemstvu, a napisao je i 80 znanstvenih radova u domaćim i međunarodnim publikacijama, 42 stručna rada i intervjua te mnoge prikaze.
Prof. dr. sc. Baloban dobio je Nagradu “Europski krug” za izvanredne zasluge na afirmaciji europskih vrijednosti u Hrvatskoj i domovine u svijetu na području afirmacije demokratskih vrijednosti (2003.) te Nagradu grada Jastrebarskog za životno djelo – in commune bonum (za opće dobro) (2010.).
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
