Je li ministrica Zlatar Violić imenovanjima u arhivima htjela štititi građu koja kompromitira Udbu?

Državni arhiv u Zagrebu, kao i onaj u Osijeku, proteklih godina dobili su nove ravnatelje. Sve to ne bi bilo sporno jer se ljudi uobičajeno biraju na natječajima, a mandati imaju određeni rok. U Hrvatskoj je nažalost postalo uobičajeno i da na ova, usko specijalizirana mjesta, određeni ljudi dolaze po diktatu politike. Ima li tu nešto sporno, ostavljamo čitateljima na prosudbu. No zajednička stvar oko Državnih arhiva u Osijeku i Zagrebu je ta što su imenovanja od strane ministrice kulture Andree Zlatar Violić, inače iz HNS-a, podigle mnogo prašine. Osječki slučaj, u kojem djelatnik Državnog arhiva dr. Kušen nije dobio prednost pred kandidatom na natječaju Sinišom Bjedovim, koji nije ispunjavao ni formalne uvjete, završio je i na sudu. Ministrica Zlatar nije odustala ni nakon pravomoćne presude koje je dobio Kušen, inače doktor arhivistike, nego je i treći puta imenovala Bjedova za voditelja osječkog arhiva.

U Zagrebu je, pak, inzistirala na imenovanju Živane Heđbeli, članice Upravnog odbora udruge Documenta. Zbog nekoliko poteza koje je učinila ministrica Andrea Zlatar Violić svakako se moramo zapitati zašto je toliko uporno inzistirala oko promjena ravnatelja na čelima ovih Državnih arhiva.

Stručnost nije sporna za Heđbeli

Dr. sc. Živana Heđbeli, docentica s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru, članica Upravnog odbora Documente, od strane Ministarstva kulture, ministrice Andree Zlatar Violić, imenovana je krajem prošle godine novom ravnateljicom Državnog arhiva u Zagrebu.

Za razliku od Bjedova, Živani Heđbeli se ne može prigovoriti da nema stručne kvalifikacije. Rođena je u Makedoniji. Magistrirala je 2005. a doktorirala dvije godine kasnije, 2007. godine. Bavi se arhivistikom i dokumentalistikom, objavila je 3 knjige u izdanju “Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću”, te velik broj znanstvenih radova iz područja upravljanja arhivskom građom. Osim toga, radila je u Hrvatskom državnom arhivu i članica je nekolicine stručnih odbora i povjerenstava.

Problem je nastao u tome što je imenovana punih 7 dana nakon zakonskog roka u kojem je trebao biti imenovan ravnatelj zagrebačkog Državnog arhiva, na što je upozorio prijašnji ravnatelj, prof. Darko Rubčić, arhivski savjetnik i zamjenik predsjednika Hrvatskog arhivskog vijeća, koji je na toj funkciji bio punih 16 godina. Njega je tročlano povjerenstvo Ministarstva kulture predložilo na to mjesto, no ministrica je imala drugačije želje.

Kandidatkinja je članica Upravnog odbora Documente, institucije koja ima izuzitno negativan stav prema Domovinskom ratu

Osim toga, Heđbeli je i članica Upravnog odbora Documente, a mnogi smatraju Documentu udrugom koja svojim djelovanjem pokušava krivotvoriti noviju hrvatsku povijest. Jesu li onda u njezinim rukama takvi dokumenti sigurni?

Iako se u Documenti bavila uglavnom strukom – arhivistikom, a u izdanju “Documente” izdala je nekoliko knjiga, već činjenica da je u upravnom odboru takve organizacije bi je trebala diskvalificirati s popisa kandidata za bitne funkcije u državnim institucijama od posebnog interesa za RH.

Nekoliko tjedana prije nego što će izgubiti predsjedničke izbore tadašnji predsjednik, Ivo Josipović, Documentu, kojoj je na čelu Vesna Teršelič, proglasio je “savješću hrvatskog naroda”, što nije s oduševljenjem prihvaćeno kod hrvatskih branitelja, koji smatraju da se Documenta na selektivan način odnosi prema novijoj hrvatskoj povijesti, između ostaloga i kroz tvrdnju da je u Hrvatskoj uz agresiju na Hrvatsku bilo i “elemenata građanskog rata”.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću je neprofitna udruga čiji je razlog nastajanja, kako sami ističu, “iskustvo prešućivanja i falsificiranja ratnih zločina i ostalih ratnih zbivanja od 1941. do 2000. koje je utjecalo na noviju prošlost, kako Jugoslavije, tako i post-jugoslavenskih društava”. Documenta je i osnivač regionalne Inicijative za REKOM.

Ova se inicijativa istaknula nedavnom suradnjom s ravnateljem riječkog HNK i kazališnim redateljem Oliverom Frljićem kada su o obljetnici stradanja Vukovaraca uprizorili predstavu o ‘hrvatskom fašizmu devedesetih’ pod nazivom Hrvatsko glumište.

“Savjest hrvatskog društva” – u sukobu interesa

Documenta ima 13 zaposlenih a predsjednik Upravnog odbora Documente je Zoran Pusić, a uz njega, članovi odbora su i Živana Heđbeli, Pero Jurišić te Goranka Lalić, dok je voditeljica Vesna Teršelič, koja je ostala zapamćena po žestokim kritikama i ukazivanjima na navodna kršenja ljudskih prava za vrijeme i nakon Operacije “Oluja” 1995. godine.

Tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović 2012. uručio je Vesni Teršelič Povelju Republike Hrvatske za “iznimno i uspješno poticanje procesa suočavanja s prošlošću u Republici Hrvatskoj”. Vesna Teršelič je primila 1998. godine za mirovne aktivnosti tijekom i poslije rata u Hrvatskoj zajedno s Katarinom Kruhonja iz Centra za nenasilje, mir i ljudska prava Osijek,” Alternativnu Nobelovu nagradu za mir” (Right Livelihood Award).

Kako smo pisali, Documenta je u medije nedavno dospjela i radi sukoba interesa – kada je u javnost izašao dokument da je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova ministrice Vesne Pusić (HNS) krajem prošle godine dodijelilo je financijsku podršku organizacijama civilnog društva iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Ministrica je tako udruzi u kojoj je predsjednik Upravnog odbora njezin brat Zoran Pusić ‘Documenta – centar za suočavanje s prošlošću’ dodijelila 248.992,80 kuna.

Bjedov imenovan treći put, unatoč dvije sudske presude

Spomenimo i slučaj Državnog arhiva u Osijeku koji je zanimljiv koliko je i kompliciran. Prvo je Siniša Bjedov 28. svibnja 2012. na osnovi javnog natječaja postavljen na čelo Državnog arhiva u Osijeku. Tada je Dražen Kušen, jedan od njegovih protukandidata i voditelj Odjela fondova gospodarstva i bankarstva u Arhivu, u svojoj tužbi to osporio, tvrdeći kako Bjedov nije ispunjavao natječajne uvjete (nije imao položen stručni ispit iz arhivske struke) i da njegova prijava nije potpuna. Upravni sud je presudio Kušenu u korist.

Ministarstvo kulture se zatim žalilo Visokom upravnom sudu RH i potom 8. srpnja 2013. ponovno postavilo Bjedova na tu funkciju. Kušen ipak nije tu stao, nego je podnio novu tužbu koja je ponovo presuđena u njegovu korist, te je poništio rješenje Ministarstva kulture, kojim je Siniša Bjedov imenovan ravnateljem Državnog arhiva u Osijeku na mandat od četiri godine.

Ministarstvo na drugu po redu pravomoćnu presudu više nije imalo pravo žalbe. U međuvremenu je i Bjedov položio stručni ispit.

No, tu priči nije kraj. Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić (HNS) treći je put u dvije godine imenovala Sinišu Bjedova ravnateljem Državnog arhiva u Osijeku, te je nakon toga Kušen zatražio od premijera Zorana Milanovića smjenu ministrice kulture, no ona se, očekivano, nije dogodila.

Radi li Ministarstvo kulture na pokušaju skrivanja arhivske građe?

Zašto baš Osijek i Zagreb? Iako ne mora nužno biti povezano, zanimljivo je spomenuti kako je Josip Perković, glavni optuženi za ubojstvo Stjepana Đurekovića, djelovao u Osijeku. Naime, 1973. Perković pristupa II. odjelu Centra SDS-a Osijeku u kojem s vremenom postaje šef, da bi 5. rujna 1979. bio promaknut po istoj, specijalnoj, protuemigrantskoj liniji u načelnika II. odjela u republičkoj centrali SDS-a u Zagrebu. Na toj je poziciji bio upravo u godinama najveće učestalosti likvidacija hrvatskih političkih emigranata. Kriju li se podaci o njegovom djelovanju u Državnom arhivu u Osijeku i je li to stvarni razlog inzistiranju na novom ravnatelju?