Sveta Skolastika umrla je trećeg dana poslije zadnjega razgovora s bratom, velikanom duha i reformatorom europske kulture svetim Benediktom. Bilo je to 547. godine. Benedikt ju je časno pokapao u bazilici svetoga Ivana Krstitelja na Monte Cassinu. Četrdeset dana kasnije iza svoje sestre umire i Benedikt. Subraća su njegovo tijelo položili u novu raku, što su je iskopali uz grob svete Skolastike.
O svetoj Skolastici, prvoj i najslavnijoj benediktinki, sveti Grgur Veliki, papa (604), pišući u drugoj knjizi svojih „Razgovora“ („Libri dialogorum“) o svetom Benediktu, u 33. i 34. poglavlju ovo sažeto kaže o toj njegovoj jedinoj sestri:
Susret sestre i brata
„Skolastika, sestra blaženog Benedikta, bila je već od djetinjstva posvećena Gospodinu. Ona je obično jedanput godišnje posjećivala brata, a on bi s brda Casina silazio k njoj izvan klauzure na samostanskom imanju. Tako je došla i posljednji put. Benedikt je u pratnji svojih učenika došao k njoj, pa su cijeli dan proveli zajedno u svetom razgovoru i navečer zajedno večerali. S obzirom na to da je bio pao mrak, Skolastika zamoli brata: „Molim te, ne ostavljaj me noćas, već razgovarajmo o radostima nebeskog života sve do jutra.” Ali, strogi brat odgovori: „Što ti je sestro? Ja ne smijem ostati izvan samostana.” A bila je vedra noć.
Tada Skolastika sklopi ruke i vruće se pomoli Bogu. Najedanput stade grmjeti i sijevati i navali takav pljusak da ni Benedikt ni pratitelji nisu mogli ni makac. Tada svetac ukori sestru: „Bog ti prostio, što si mi to učinila?” Ona odgovori: „Molila sam tebe, pa nisi htio ni čuti. Onda sam zamolila Boga, pa me je uslišao. A sada hajde, ako možeš!” Budući da je stalno lijevalo, Benedikt je bio prisiljen ostati, pa je cijelu noć proveo u svetom razgovoru sa sestrom. Tri dana poslije Benedikt iz svoje ćelije ugleda dušu svoje sestre, kako u obliku golubice leti prema nebeskim visinama. Pošalje braću nek donesu tijelo njezino i položi ga u grob, što ga je na Monte Cassinu bio sebi pripravio.”
To je sve što iz kršćanske starine imamo zapisano o svetoj Skolastici, a i to je zapisano pedesetak godina nakon njezine smrti.
Sveta Skolastika u drevnoj predaji
Drevna predaja i kasniji pisci o njoj dalje kažu kako je Skolastika bila sestra, bliznakinja svetoga Benedikta, rođeni su istog dana 480. godine u gradu Nursiji (Norcia). Odatle njihova velika povezanost od rođenja do smrti. Skolastika je u stopu slijedila svoga velikog brata na njegovu životnom putu od Subiaca do Monte Cassina. Ona je zajedno s bratom nedaleko njegova samostana osnovala svoj ženski samostan, kome je dala isto Pravilo, što ga je brat sastavio za svoj red. Umrla je trećega dana poslije zadnjega razgovora s bratom 10. veljače 547. Benedikt ju je časno pokapao u bazilici svetoga Ivana Krstitelja na Monte Cassino. Četrdeset dana kasnije, 21. ožujka umire i Benedikt, pa su braća njegovo tijelo položili u novu raku, što su je iskopali uz grob svete Skolastike. Tako su i poslije smrti ostali zajedno.
U drugom svjetskom ratu 1944. samostan Monte Casinno bio je porušen do temelja, ali opet obnovljen u istom stilu. Grob brata i sestre ostao je netaknut. Kad su 1950. prigodom arheoloških istraživanja ispod velikog oltara otvorili grob, arheolozi su našli dva kostura. Muški visok 1,72 m, a ženski 1,59 m. Kosti brata i sestre bile su izložene punih pet godina i 1. prosinca 1955. opet položene u tradicionalni grob ispod velikog oltara u bazilici Monte Cassina.
Sveta Skolastika prema doživljaju svetog Grgura
Sveti Grgur u spomenutom napisu kaže, kako je Skolastika one večeri bila zauzetija od brata Benedikta. Prema svetom Ivanu Evanđelisti „Bog je ljubav“ (1 Iv 4,16), a ona je tada više mogla jer je više ljubila. Tu najvišu, prvu i zadnju krepost, kojem se odlikovala svetica, naglašava i današnja zborna molitva:
Gospodine, danas na spomendan svete Skolastike djevice, daj da se u nju ugledamo, tebi čistom ljubavlju služimo te i mi postignemo sreću tvoje ljubavi.
