Današnji zaštitnik, sveti Egidije (latinski Egidius, francuski Gilles, engleski Giles, talijanski i španjolski Egidio), rođen je u Ateni oko 650. Kad su mu umrli roditelji, nasljedstvo je koristio kako bi pomagao siromasima. Napustio je Grčku oko 683. i živio kao pustinjak u južnoj Francuskoj nedaleko Nimesa.
Njegova šumska spilja bila je okružena trnovitim grmljem, a jedina prijateljica bila mu je košuta koja ga je hranila svojim mlijekom. Uz pomoć zapadnogotskog kralja Wambe, čija je strijela u lovu umjesto srne pogodila njegovu nogu, sagradio je na ušću Rhone samostan, nazvan Saint-Gilles-du-Gard, u kojem je kao opat prema benediktinskim pravilima vodio svoje sljedbenike. Čudotovorac, umro je u tom samostanu na glasu velike svetosti oko 710., a njegov grob je postao omiljenom postajom na hodočasničkom putu iz Arlesa u Compostelu.
U Francuskoj i Belgiji mnoga naselja nose njegovo ime, njemu u čast podignute su brojne crkve i kapele diljem svijeta, a uvršten je i među četrnaest svetih pomoćnika. Kao pomoćnika zazivaju ga u pomoć osobe koji boluju od različitih strahova, duševnih bolesti, raka, neplodnosti i padavice, a zaštitnik je dojilja, streličara, trgovaca konjima, prosjaka, bogalja, gubavaca, izopćenika, pustinjaka, siromaha, kovača, ostrugara, ovčara, ovnova, šuma, konja i škotskog grada Edinburgha.
