Danas slavimo blagdan svetog Jurja mučenika (latinski Georgius), izuzetno omiljenog sveca u vjerničkom hrvatskom puku, s rekordnim brojem posvećenih župa i kapela. Njegov je život obavijen mnogim legendama, a rodio se između 275. i 285. u Lodu (grčko-latinski Lydda), u rimskoj Palestini (danas Izrael), a po nekima u Kapadociji (danas središnja Turska).
Bio je visoki rimski časnik, tribun carske garde u Nikomediji. Mučen je i smaknut mačem za vrijeme Dioklecijanova progonstva kršćana na današnji dan, 23. travnja 303., u Nikomediji (danas İzmit, Turska). Radije je izgubio glavu i visoki položaj nego da žrtvuje poganskim bogovima i odrekne se Krista. Iako o njemu postoji malo pisanih podataka, već sredinom IV. stoljeća crkvu njemu u čast podigao je Konstantin Veliki. U Bizantu su ga nazivali „velikim mučenikom“, a za križarskih ratova bio je prototip idealnoga kršćanskog viteza i zaštitnik vitezova ratnika.
Hrvatske tradicije i sveti Juraj
U hrvatskim tradicijama Jurjevo je u prvom redu stočarska svetkovina. Tada se prvi put izgonila stoka na pašnjak okićena vijencima, koji su se po povratku bacali u staje. Priređivale su se konjske utrke, stoka se gonila preko zgarišta krijesova, a za stjecanje zdravlja preporučivalo se umivanje u vodi s cvijećem. Bio je uobičajen ophod jurjaša, pri čemu su dječaci i djevojčice, obilazeći selom, nosili i darivali svježe grančice pjevajući obredne pjesme, a u pratnji šutljivog sudionika, zakukuljenog u zelenilo (zeleni Juraj).
Zaštitnik je brojnih država u svijetu: Engleske, Kanade, Etiopije, Gruzije, Njemačke, Grčke, Litve, Malte, Portugala, Katalonije, Aragonije, Bugarske, Bavarske, Palestine, Kapadocije, brojnih biskupija, naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
