Među gorostasima Staroga zavjeta, misleći na četiri velika proroka i na dvanaest malih, prorok je Obadija ostavio za sobom najmanje djelo koje ima svega 21 redak, tj. jedno poglavlje. Znanstvenici samo pogađaju detalje njegova života. On sâm ništa ne kaže o sebi. Prihvaćena je hipoteza da je djelovao za vrijeme opsade Jeruzalema kada su Babilonci uništili Sveti Grad (587 god. pr. Kr).
Starozavjetna knjiga Obadija
Sveti Obadija (hebrejski ‘ōbadjāh: sluga Božji, Abdias, Abdis, Abdia), apokaliptički starozavjetni mali prorok (četvrti od dvanaestorice), prema nekima je djelovao u IX. stoljeću prije Krista (u doba judejskog kralja Jorama, 848-841). Prema drugima, živio je u V. stoljeću prije Krista (u vrijeme razaranja Jeruzalema, 586). Njegovo ime nosi starozavjetna knjiga Obadija, manji spis koji naviješta propast Edomaca i spasenje Židova, pobjedu pravednosti nad nepravednošću.
Prorok Obadija ne prijeti glavnom neprijatelju, nego se okreće protiv Edoma koji se priključio Babilonu i uživa u propasti susjednog naroda, naročito u pljačkanju bližnjega.
Sveti Obadija znači na hebrejskom „služitelj Jahvin“ jedan je od dvanaest starozavjetnih „malih“ proroka. Kao simbol je uz njega vrč s vodom i kruh. Kad je Jeruzalem pao pod babilonsku vlast godine 587. jugoistočni susjedi Edomci vrlo su se drsko i smiono ponijeli prema Judeji te zauzeli njezin južni dio gdje je poslije izgrađena Petra. To je u Izraelaca izazvalo gorko negodovanje. Odatle žučljivi proročki napadi na Edeomce. Prorok naviješta propast Edoma, što se doista dogodilo 312. prije Krista, kad je pao pod vlast Nabatejaca.
Epizoda nacionalne katastrofe
Prorok je vezan uz jednu konkretnu, ali veoma malenu epizodu nacionalne katastrofe. Nabukodonosor razara Jeruzalem. Time se ne bavi. Okreće se protiv Edomaca o kojima se jedva zna nešto iz arheologije i iz biblijskih, asirskih tekstova. No, konkretna situacija ima jedan dublji sloj, sloj koji se ne gubi u povijesti, a to je realnost Izraela koja nije uništena ni u katastrofi izgnanstva, nego poslije 50 godina. Vraćaju se na svoju baštinu; ne ekonomski obnovljeni, nego u duhu s čvrstom odlukom da će živjeti po zakonima svoga Boga.
U završnim redcima tu najmanju knjigu Biblije zaključuje Jahvinim danom kada će obnovljeni Izrael u obećanoj zemlji doživjeti procvat:
„Žitelji negepski baštinit će goru Ezavljevu, žitelji Šefele zemlju filistejsku; baštinit će kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin će baštiniti Gilead. A izagnana nekoć vojska sinova izraelovih baštinit će Kanaan sve do Saarfate; izagnanici jeruzalemski što su u Sefaradu baštinit će gradove negepske. Izbavitelji će uzaći na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada će nastati kraljevstvo Jahvino.“ (Ob 1,19-21)
Ono što je Obadija navijestio, ostvarilo se konkretno: „Kraljevstvo je Božje među vama!“ To je sâm Isus, Sin Božji.
Prema predaji pokopan je u palestinskom selu Sebastiji, na istom mjestu gdje su pokopani prorok Elizej i sveti Ivan Krstitelj.
