„Tiha prisutnost“ naziv je video-serijala u kojem je želja prikazati službe i osobe u Zagrebačkoj nadbiskupiji koje svojim trudom i zalaganjem doprinose ljepoti liturgijskih slavlja, pomažu u organizaciji važnih događaja, svojim talentima obogaćuju život Nadbiskupije te brinu o detaljima koji se na prvu možda ne primjećuju. Nakon što je u prvom nastavku predstavljena služba katedralnog ceremonijara, u drugom nastavku upoznajemo časne sestre sakristanke u Zagrebačkoj katedrali, odnosno katedralne sestre, koje nakon potresa 2020. godine brinu o Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca, o kapeli Ranjenog Isusa i o župnoj dvorani Župe Pohoda BDM na Dolcu u kojoj se održava bogoslužje dok traje obnova župne crkve.
>Mons. Kutleša o pobačaju, obitelji, muškoj krunici: Ako nemamo obitelj, cijelo se društvo urušava
Kćeri Božje ljubavi
S. Mihovila Kamber, s. Jelica Bilić, s. Snježna Stjepandić i s. Mira Šarić časne su sestre iz Družbe Kćeri Božje ljubavi, koje s mnogo ljubavi i požrtvovnosti djeluju u zagrebačkoj prvostolnici brinući o liturgijskom ruhu, liturgijskom posuđu, uređenju oltarnog prostora, ali i o vjernicima koje svakodnevno susreću.
S. Mihovila katedralna je sakristanka više od 50 godina, a trenutno pomaže i u Župi Pohoda BDM na Dolcu. Ističe kako je tri puta sudjelovala u pripremi dolaska Svetoga Oca u katedralu – 1994., 1998. i 2011. godine. Bila je glavna sakristanka na Hipodromu pripremajući sve što je bilo potrebno za misno slavlje.
50 godina službe u katedrali
Prisjećajući se brojnih događaja i slavlja koje je pripremala u katedrali, istaknula je kako je mnoštvo vjernika „svaki dan dolazilo u katedralu i ondje nalazilo utočište i molitvu.“ Dodala je kako joj je 50 godina službe u katedrali brzo prošlo. „Kako sam došla na praksu, poglavari su vidjeli da tu odgovaram i kanonici su rekli kako je ova sestra za tu službu, i tako sam ostala.“
Prisjećajući se svog dolaska u službu katedralne sakristanke 1998. godine, uoči proglašenja blaženim zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, s. Jelica Bilić kazala je kako joj je proslava Stepinčeva uvijek posebna – „kao da se dio neba spusti na zemlju.“
Uz to, posebno je se svake godine dojmi ispovijedanje za Uskrs i Božić kada katedrala, a sada Bogoslužni prostor, postaje velika ispovjedaonica. Veseli se i iščekuje povratak u katedralu, a posebno na Stepinčev grob.
S. Snježna istaknula je kako 15 godina djeluje u Stepinčevoj katedrali, na što je posebno ponosna i Bogu zahvalna, „jer mi je ta dužnost jako draga i pri srcu mi je. Uvijek sam si u samostanu priželjkivala biti sakristanka.“
Dodala je kako je jako zavoljela Bogoslužni prostor i kako se ovdje osjeća kao u svojoj kući. Osim što brine o oltarnom prostoru, liturgijskom ruhu i posuđu, naglasila je kako sestre i duhovno pomažu vjernicima koje susretnu u razgovoru i molitvi.
Posljednjih deset godina službu katedralne sakristanke vrši i s. Mira, koja posljednje tri godine brine o kapeli Ranjenog Isusa na Trgu bana Jelačića. Istaknula je kako joj je najljepše slavlje u katedrali bila Služba Muke Gospodnje, tj. poklon križu uz pjevanje Koralista zagrebačke katedrale.
Na pitanje što joj je najljepše u pozivu časne sestre, kazala je kako joj je najljepše upravo to što radi u sakristiji.
Više pogledajte u videu:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
