Tijela svetih Leopolda Mandića, drugog hrvatskog sveca, i oca Pija, kapucina iz Pietrelcine, prevezeni su u srijedu u Rim i bit će izloženi u bazilici sv. Petra tijekom niza događanja u povodu Svete godine milosrđa, javljaju agencije.
Ovo je prvi put da je sarkofag s tijelom sv. Pija pod velikim mjerama zaštite napustio svetište San Giovanni Rotondo, na jugu Italije.
U Italiji su slike i figurice sv. Pija, poznatog kao velikog ispovjednika koji je ublažavao patnje mnogih, posebno siromašnih i bolesnih, sveprisutne u talijanskim domovima i u automobilima.
Dolazak relikvijara s posmrtnim ostacima tog sveca u srijedu popodne i potom sv. Leopoloda Mandića, kapucinskog fratra iz Boke Kotorske, u srijedu navečer u baziliku sv. Lovre izvan Zidina dočekalo je oko tisuću vjernika.
Posmrtni ostaci svetih zaštitnika Jubileja u petak će u svečanoj procesiji iz jubilejske crkve sv. Spasa (San Salvatore in Lauro), koja će proći cijelom ulicom Della Conciliazione (koja povezuje Rim i Vatikana), biti doneseni na Trg sv. Petra i potom uneseni u bazilku.
Tijela svetaca bit će izložena u glavnoj lađi bazilike sv. Petra ispred oltara konfesije i tamo ostati za štovanje vjernicima sve do 11. veljače.
Sv. Leopold Mandić, kapucinski fratar i drugi kanonizirani hrvatski svetac, rođen je 1866. u Herceg Novom. Bio je poznati ispovjednik i veliki promicatelj ujedinjenja svih kršćana. Veći dio svog života proveo je u Padovi gdje je preminuo 1942.
Kanonizirao ga je papa Ivan Pavao II., i sam proglašen svetim prije dvije godine. “Sveti Leopold nije za sobom ostavio ni teoloških ni književnih djela, za sve koji su ga poznavali on nije bio drugo nego običan fratar, malen, boležljiv, imao je jedva čujan glas. No njegova veličina bila je u darivanju samoga sebe, u osobnom žrtvovanju tijekom 52 godine svećeničkog života, u tišini, u povučenosti u skromnosti ispovjedničke sobice”, rekao je Ivan Pavao II.
Ikona katolicizma u Italiji, ‘Padre Pio’ rođen je 1887 kao Francesco Forgione, a kapucinskom redu je pristupio s 15 godina, kada je poslan u samostan San Giovanni Rotondo gdje je ostao sve do smrti 1968. godine.
Od 31. godine pa sve do kraja života je tvrdio da prima stigme – znakove muke Gospodinove, rane na dlanovima, stopalima i na prsima, replike pet rana Isusa Krista.
Skrivao ih je rukavicama, ali je taj fenomen privukao brojne novinare, liječnike i naravno vjernike. Govorio je i o drugim nadnaravnim fenomenima koje je doživio, poput čudesnih ozdravljenja i levitacije. Crkva je bila prema njemu vrlo nepovjerljiva i suzdržana te je tražila da ograniči svoje aktivnosti. Liječnici i psihijatri koje je poslao Rim utvrdili su da je zdrav i iskren u svojim tvrdnjama, no neki su izražavali sumnje prema nastanku stigmi i pripisivali ih hemofiliji, a neki su tvrdili da je redovnik sam nanosio ozljede. Od 1923. do 1933. se po nalogu papa povlači u samostan.
“Bio je i neshvaćen i osporavan”, objašnjava stručnjak za Vatikan Ignazio Ingrao, autor knjige o sv. Piju koji je bio duboko dirnut njegovom skromnošću i duhom poniznosti.
Odlukom Pija XI. ponovo je mogao predvoditi misna slavlja i molitvene skupove koje je prozvao “rasadištem vjere i ognjištem ljubavi”, ali je tek 1964., nekoliko godina prije smrti, u potpunosti mogao obnašati duhovničku službu.
Iako nije uživao povjerenje Ivana XXIII. i Pavla VI., Padre Pio uživao je divljenje Karola Wojtyle koji ga je 2002. proglasio svecem. Obred proglašenja oca Pija blaženim predvodio je sam Papa, ali niti dva najveća trga u Rimu, svetog Petra i svetog Ivana Lateranskog, nisu mogli primiti sve hodočasnike koji su za tu prigodu došli u Rim.
Papa Franjo, potomak talijanskih imigranata, još kao nadbiskup Buenos Airesa predvodio molitvene skupove posvećene sv. Piju.
Kako se sv. Pio i sv. Leopold Mandić smatraju uzorima vjere i sveti su zaštitnici Godine milosrđa, njihove relikvije će biti izložene štovanju i na drugim mjestima. Prema najavama, očekuje se dolazak relikvija sv. Leopolda Mandića u Zagreb, gdje će biti izloženi u njemu posvećenoj crkvi u Dubravi od 13. do 18. travnja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
