U Godini sv. Vlaha, kojom se u Dubrovniku obilježava 1700. obljetnica mučeničke smrti sveca, održat će se još jedna rijetka i zanimljiva proslava – obnovit će se zaboravljena ljetna proslava blagdana Prijenosa lijeve ruke sv. Vlaha, koji se slavi 5. srpnja.
Ovaj blagdan u vrijeme Dubrovačke Republike bio je državni blagdan, no s vremenom njegova proslava blijedi. Posljednje tri godine polako se vraća slavlje blagdana – svečanom večernjom misom s procesijom na Gorici sv. Vlaha.
Kako je ova godina posebno posvećena sv. Vlahu odlučeno je da se blagdan Translatio Sancti Blasii svečanije proslavi i vrati mu se, na jedan način, dio starog sjaja. Proslava će biti u obnovljenoj zbornoj crkvi sv. Vlaha u Gradu, a obnovit će se i svečana procesija u kojoj će se nositi relikvija svečeve lijeve ruke.
U utorak, 5. srpnja u 19 sati procesija će krenuti iz dubrovačke katedrale, a dubrovački biskup mons. Mate Uzinić nosit će relikviju lijeve ruke sv. Vlaha. U procesiji će, uz svećenike, redovnike, redovnice i vjernike, sudjelovati trombunjeri, festanjuli, barjaktari…Procesija će ići od katedrale, Ulicom Pred Dvorom, južnom stranom crkve sv. Vlaha, ulicom Zeljarica do glavnih vrata Parčeve crkve.
Svečano misno slavlje u crkvi sv. Vlaha predvodit će biskup Uzinić. Pod misom će pjevati tenor Stijepo Gleđ Markos uz orguljsku pratnju prof. Margit Cetinić.
Nakon mise procesija će izići na glavna vrata crkve sv. Vlaha i vratiti se u katedralu, putem uz istočnu stranu crkve sv. Vlaha odnosno ispred Gradske kavane, Kneževa dvora te će na Vrata milosrđa ući u katedralu.
Oko pola sata nakon završetka bogoslužja, u Kazalištu Marina Držića bit će prigodni program, u kojem sudjeluje i Dubrovački komorni zbor, a tijekom kojeg će premijerno biti prikazan film Tonka Jovića „Grad na Ruci“. Film je to o Dubrovniku i njegovu zaštitniku koji stojećima na ruci drži i štiti Grad.
Glavna Festa sv. Vlaha u veljači dobila je 5. srpnja 1347. godine svoj ljetni par koji se skromnije slavio. Povod tom blagdanu bio je prijenos relikvije Svečeve lijeve ruke, koju je pučanin Toma Vitiano darovao katedralnoj riznici, u okviru tadašnjih političko – društvenih dubrovačkih povijesnih tijekova. Proslava blagdana prijenosa lijeve Ruke sv. Vlaha održala se sve do početka 19. stoljeća odnosno do kraja trajanja Dubrovačke Republike.
Afirmacija amblematske dubrovačke baštine kroz medij filma, pokretanje baštine procesijom koja je bila nestala iz dubrovačkog kolektivnog pamćenja, te oživljavanje vjerske tradicije u suvremenom kontekstu, može pridonijeti čuvanju nematerijalne kulturne baštine u Dubrovniku, gradu s dvostrukom UNESCO-vom zaštitom.
A susret s Isusom Kristom u euharistijom slavlju na ljetni Parčev blagdan još je jedna prilika za posvješćivanje značenja Isusa Krista u životu sv. Vlaha. Krista, čijom porukom se Parac nadahnjivao, s kojim je u molitvama razgovarao, za kojeg je svakim dahom svoga života živio i kojemu je na kraju s povjerenjem kroz mučeničku smrt predao svoj ovozemaljski život.
