‘Vultum Dei Quaerere’ – nova apostolska konstitucija o kontemplativnim redovnicama

Promicanje prikladne formacije, posebni kriteriji za autonomnost kontemplativnih zajednica, pripadanje samostana federaciji – neke su od točaka nove apostolske konstitucije pape Franje Vultum Dei Quaerere – traženje Božjega lica – o ženskom kontemplativnom redovništvu. Dokument naznačuje 12 tema za promišljanje o posvećenome životu općenito te se zaključuje s 14 odredbenih članaka, piše Radio Vatikan.

Kontemplativne redovnice – svjetlo čovječanstva

Biti „svjetla“ koja vode i prate hod čovječanstva – zadaća je koju je papa Franjo istaknuo za žene posvećene u kontemplativnom životu. U svijetu koji – čak i nesvjesno – žudi za Bogom, osobe posvećenoga života nikada se ne trebaju zaustavljati u traženju Božjega lica. Papa stoga potiče kontemplativne redovnice da odvažno nadvladaju iskušenja „apatije, rutine, nemotiviranosti i paralizirajuće bezvoljnosti“.

Formacija i molitva

Sveti je Otac pozvao na razlučivanje o 12 tema posvećenoga života, a prva se tiče formacije. Ona zahtjeva „stalno obraćenje Bogu“ i prikladno trajanje: između 9 i 12 godina. Samostani trebaju posvetiti veliku pažnju razlučivanju zvanja, ne prepuštajući se napasti „brojeva i učinkovitosti“. Molitvu je Papa opisao kao „srž posvećenoga života“. Ona – kako je rekao – ne treba biti „povlačenje“ monaškog života u samoga sebe, nego „proširenje srca kako bi se zagrlilo čitavo čovječanstvo“, osobito one koji pate.

Lectio divina, euharistija i pomirenje

Od temeljne je važnosti i Božja riječ te lectio divina – njezino molitveno razmatranje. Apostolska konstitucija zatim ističe vrijednost mise i pomirenja, predlažući „nastavak slavlja“ u euharistijskom klanjanju te življenje sakramenta pokore kao „povlaštene prigode za razmatranje Očeva milosrdnog lica“, postajući tako „sredstva pomirenja, oprosta i mira“, koja su svijetu „osobito potrebna“.

Zajednički život i autonomija samostana

Peta tema koju novi dokument ističe je život u zajednici. On se opisuje kao svjedočanstvo koje je potrebno više nego ikada „u društvu označenom podjelama i nejednakostima“. „Moguće je i lijepo je živjeti zajedno, unatoč poteškoćama zbog razlika među naraštajima, u formaciji i kulturama“ zato što „jedinstvo i zajedništvo ne znače jednoobraznost“ – napisao je Papa. Šesta pak tema govori o autonomiji samostana. Premda se daje prednost stabilnosti, jedinstvu i kontemplaciji u zajednici, autonomija – prema papi Franji – „ne treba značiti neovisnost ili izolaciju“. Stoga je redovnice potaknuo da se ne daju zarobiti „autoreferencijalnošću“.

Federacije i klauzura

Usko vezano uz to pitanje je i sedma tema apostolske konstitucije, u kojoj Papa podsjeća na važnost federacija kao „struktura zajedništva među samostanima koji dijele istu karizmu“. One su usmjerene na promicanje kontemplativnoga života te su pomoć u formaciji i konkretnim potrebama samostana. Osma tema je pak posvećena klauzuri, koju je Sveti Otac nazvao „znakom isključive sveze zaručnice Crkve sa svojim Gospodinom“.

Rad i šutnja

U tekstu se zatim ističe važnost rada koji kontemplativne redovnice trebaju izvršavati „s odanošću i vjernošću“, ne dopuštajući da ih „uvjetuje mentalitet učinkovitosti i aktivizma u suvremenoj kulturi“. Rad ima nakanu „služenja čovječanstvu i solidarnosti sa siromasima“. Osvrćući se na temu šutnje, papa Franjo je ustvrdio kako ona služi „osluškivanju i razmatranju Riječi“, ispražnjivanju sebe kako bi se stvorio prostor za prihvaćanje. Tišina treba biti „bogata ljubavlju“ te „slušati Boga i vapaj čovječanstva“.

Digitalna kultura i sredstva komunikacije

Svjestan promjena u društvu i digitalne kulture koja ima „odlučan utjecaj na oblikovanje mišljenja i načina odnošenja sa svijetom“, papa Franjo se osvrnuo na sredstva komuniciranja, potičući na „razborito razlučivanje“ kako ona ne bi postala prigoda za „raspršivanje zajedničkog života“ ili njegova izbjegavanja, promećući se u „prepreku kontemplaciji“.

Askeza

Posljednja tema o kojoj je Sveti Otac progovorio u apostolskoj konstituciji je askeza, „rječiti znak vjernosti“ u svijetu koji je globaliziran i bez korijena. Askeza je i primjer za „čovječanstvo obilježeno i ranjeno mnogim podjelama“ kako biti uz bližnjega i onda kad je suočeno s različitostima, napetostima, sukobima i ranjivostima. Askeza nije uplašeni bijeg od svijeta zato što monahinje, prema Papinim riječima, „ostaju u svijetu, ne pripadajući svijetu“. Stalno moleći za čovječanstvo, one slušaju vapaj žrtava kulture otpada, postajući tako „stepenice“ kojima Bog dolazi čovjeku ususret i čovjek se uspinje k Bogu.

Ne prihvaćati kandidatice samo radi preživljavanja samostana

U odredbenim člancima na kraju apostolske konstitucije se u pravnim terminima definira ono što je Papa prethodno izložio. Treći članak posebno utvrđuje da se „treba apsolutno izbjegavati prihvaćanje kandidatica iz drugih zemalja s jedinim ciljem preživljavanja samostana“. Osmi članak navodi nužne uvjete za pravnu autonomiju zajednice, među kojima je sposobnost za formaciju i upravu, umetnutost u mjesnu Crkvu i mogućnost uzdržavanja. Ako ti uvjeti nisu zadovoljeni, Zbor za institute posvećenoga života će razmotriti sastavljanje ad hoc povjerenstva za „oživljavanje samostana ili pak njegovo zatvaranje“.

Početna obveza pripadanja federaciji

Deveti odredbeni članak ističe da na početku, „svi samostani trebaju pripadati federaciji“. Ako neki samostan to neće moći učiniti, konstitucija Vultum Dei Quaerere određuje da će za to morati tražiti dopuštenje od Svete Stolice, kojoj pripada razlučivanje takvih slučajeva. Na koncu, 14. članak ističe da Zbor za institute posvećenoga života određuje prikladne upute, odobrene od Svete Stolice, u skladu s karizmama različitih monaških obitelji.