Mađarski križni put i Kalvarija u Fatimi izgrađena je donacijama mađarskih sunarodnjaka koji su 1956. pobjegli u inozemstvo nakon sovjetske intervencije.
Između 8. i 9. postaje nalazi se kip Blažene Djevice Marije i njeno četvrto ukazanje. Taj je kip posvećen 12. kolovoza 1956. godine.
Illés Kardos, svećenik biskupije Csánád, koji je napustio Mađarsku g. 1944., osnovao je Pokret Mađarske Kalvarije u Fatimi. Vjerovao je da Bog, na zagovor Blažene Djevice Marije može izbaviti mađarski narod i naciju od ropstva i zla komunizma. Otac Kardos umro je g. 1961., tako nije doživio oslobođenje i promjenu sustava u Mađarskoj. Njegov nasljednik, župnik Albert Győrfy, nastavio je poslanje pokreta. Centri za prikupljanje sredstava i izgradnju križnoga puta osnovani su u zemljama u kojima su živjeli Mađari.
Križni put, čiju je trasu zamislio fatimski biskup João leiria g. 1959., izrađen je na putu kojim su mali pastiri svakodnevno prolazili od njihove kuće u Aljustrelu do Cova da Iria vodeći stado ovaca na pašu. Na tom su se putu događala ukazanja djeci Blažene Djevice Marije. Tijekom vremena, sve je više ljudi pratilo djecu, nadajući se da će i oni vidjeti Djevicu Mariju. Viđenje čuda se stvarno dogodilo za sve prisutne, ali u poznatom plesu Sunca 13. listopada 1917.
Kamen temeljac križnoga puta i Kalvarije s kapelom sv. Stjepana postavljeni su 11. kolovoza 1962. Prvih 14 postaja Mađarske Kalvarije i kapele sv. Stjepana na kraju križnoga puta posvećene su 12. svibnja 1964. od biskupa Ivana.
Postaje i kapela djelo su mađarskog arhitekta Lászla Mareka. Skulpture u kapeli izradio je portugalski kipar Soares Branco. Mozaik od 55 kvadratnih metara i prozori na stropu kapelice izrađeni su u studiju Pétera Prokopa u Rimu.
Uz prisustvo mađarskog veleposlanika 13. listopada 1992. otvorena je i 15. postaja za 75. obljetnicu fatimskih ukazanja. Izgrađena je donacijama župe Lajosmizse, a na spomen oslobođenja Mađarske od komunizma.
