Sjajna hrvatska sportašica Sandra Paović zapravo je heroina hrvatskog sporta ove godine, iako smo svjedočili fantastičnim uspjesima hrvatskih sportaša u Riju prije mjesec dana, s obzirom kako su hrvatski sportaši na Olimpijskim igrama srušili sve rekorde osvajanjem deset medalja, malo se govori o sjajnom uspjehu Sandre Paović na Paraolimpijskom igrama, što je u svakom slučaju nepravedno. Naime, život Sandre Paović zapravo je jedna filmska priča. Materijala za jedan obiteljsko-sportsko-biografski film ima i previše. Jedno zlato u Riju, zlato za sva vremena.
Prisjetimo se, Sandra Paović se u paraolimpijsku obitelj uključila se nakon prometne nesreće koju je doživjela u siječnju 2009. Godinu dana ranije nastupila je na olimpijskim igrama u Pekingu gdje je ispala u 2. kolu. Drugim riječima, Sandra Paović je talentirana sportašica, kojoj je nesreća stala na put velike karijere, no, kad Bog zatvori vrata, otvori prozor, rekao je nedavno hrvatski paraolimpijac, mislimo, naravno, na Velimira Šandora, koji je osvojio brončanu medalju na paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru u bacanju diska. I to je, koliko to god bilo teško priznati, istina.
Sandra Paović bila je višestruka prvakinja Hrvatske, a igrala je za klubove iz Švicarske, Njemačke i Francuske. Sandra je 2000. na EP-u u Bremenu osvojila broncu u mješovitom paru s Rokom Tošićem, a ima i ekipno srebro s EP-a 2005. u Arhusu. Teška nesreća Sandru je dosta pokolebala, ali je nije poklebala.
“Nakon nesreće moj cilj je bio biti samostalna, o stolnom tenisu tada nisam niti razmišljala. Međutim, kada sam stala na noge probala sam ponovo zaigrati i ispalo je najbolje što mogu. Nakon nesreće je cijela Hrvatska bila uz mene i pomogla mi je na sve moguće načine, a ovo zlato je bio način kako sam ja to željela vratiti,” kazala je 33-godišnja Vukovarka koja je prije dvije godine proglašena za najbolju parastolnotenisačicu na svijetu, a od lipnja 2014. do danas drži prvo mjesto na svjetskoj rang listi u svojoj kategoriji tjelesnog oštećenja. Naravno, od nje su mnogi očekivali zlato, jer je kao favorit otišla za Rio, međutim, sport je takav i ponekad je favoritima najteže. Hrabra Vukovarka nije se predavala, kad joj je bilo najteže ipak je naišla na ljude koji su joj pomogli. Nakon osvajanja zlata posebno se zahvalila svojoj trenerici Nataši Skočilović i Mireli Šikoronji s kojom radi u reprezentaciji, te Nevenu Cegnaru.
“Neven je 15 godina svaki dan bio uz mene dok sam bila luckasta i luda. Svakakvu me preživio i svemu me naučio. Jedinim dijelom ovo je i njegova pobjeda.”
Poseban pozdrav otišao je suprugu Danijelu Lazovu koji je s tribina pratio njezine mečeve u Riju i koji joj je bio velika, velika potpora.
“Danijel je bio fantastična potpora, smiren premda znam da je u sebi bio nervozan. Moja želja je sada da se on plasira na POI u Tokiju,” poručila je Paović. Lazov je također je bio sportaš, perspektivni nogometaš, koji je 2006. godine zadobio slične ozljede prilikom skoka na glavu u rijeku Sutlu nakon čega je završio u kolicima, što ovu sportsku, hrabru obitelj čini itekako posebnom.
Podsjetimo se još jednom, naime, Sandra je bila ponajbolja igračica u Hrvatskoj i među najboljima u Europi, cijenjena reprezentativka. Prije sedam i pol godina putovala je iz Pariza u Poljsku. Vozač je zaspao, sletjeli su s ceste, Sandri je smrskana kralježnica i sada je paraolimpijka, i to kakva, vrlo uspješna, zlatna. Naime, poslije godinu i pol liječenja u Francuskoj i Švicarskoj mlada vrhunska sportašica vratila se nevjerojatnom voljom svojem sportu, prije svega zahvaljujući svojoj upornosti, nevjerojatnom trudu.
Sandra se, podsjetimo, prije dvije godine udala za mladog nogometaša iz Kumrovca, porijeklom Makedonca, Daniela Lazova. Lazov je skočio u Sutlu na glavu i nažalost ostao nepomičan, međutim, to nije stalo na put njihovoj ljubavi i njihovom zajedničkom uspjehu, koji je ipak došao, uz dosta muke, kroz težak i mladi život.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
